Nekad
Strah od praznine, sunce je
Crno, i meteori padaju na sobu,
Ne vidi se što te čeka u budućnosti.
Samo nije ništa zračno i lijepo,
U rujnu treba sve to ostavljeno riješiti,
Počinje život od rane jeseni.
Sada
I smrt je prestala imati oblik cvijeta
Koji se osušio. Ne misli se o njoj sredinom
Ljeta. Sitni zapisi i pokreti rukom u dva tri
Dana, blaga siesta, neko omeđenje se već
Desilo. I krhka olupina kreveta i tijela od jučer
Ne plaši. Strah je nestao.
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.