nedjelja, 13. lipnja 2021.

W. B: Yeats | Pjesma lutalice Aengusa - The Song of Wandering Aengus


U šumarak se ljeskov zaputih,
Pošto mi vrućica glavu smuti,
Tamo na šibu oguljenu,
Zatakoh jagodu crvenu;
Kad kupusara diže se roj,
I zvijezda žmirkavih neznan broj,
Zabacih jagodu u voden-mrešku
Srebrnu pastrmku dobih na ješku.
I kad na tlo je spustih iz ruke
Vatricu odoh užgat bez muke,
No šušanj prenu me toga trena,
I začuh slogove svoga imena:
To bješe djeva koja se krijesi,
Što cvijetom jabuke kosu uresi,
Baš ona imenom mene oslovi,
Pa kroz svjetlucav zrak otplovi.
Premda u lutanju vrijeme mi mine,
Dok križah bregove i pustoline,
Naći ću mjesto gdje živi draga,
Usne joj ljubit, ručice dragat;
Kroz trave šečući dugovlate,
S grana ću skidat u duge sate
Srebrne jabuke omjesečene,
Sunčane jabuke pozlaćene.
Prepjev s engleskog: Božica Jelušić

Nema komentara :

Objavi komentar

Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.