Irena Ivetić | Moj mali lipanjski album

 

Grad pod nježnožutim velom

lipovog cvijeta.

Grad obavijen opojnim mirisom

i obasjan 

iskričavom radošću ranog ljeta.

Škole polagano uranjaju

u svoj ljetni san,

široko se osmjehuju otvoreni suncobrani,

namiguju šeširi iz šarenih izloga...

Miris lipe 

i radost ranog ljeta...

Dobro sam,

hvala na pitanju!

I ne postoji 

ni jedan pametan razlog

da mislim na tebe.

U mom albumu

toliko je lipanjskih sjećanja

koja ne bole:

sjenovita ulica u Banja Luci

i moja široka crvena

„španjolska“ haljina,

stan moje tetke 

i muzička škola preko puta...

A na selu ujnina kuća 

i stablo jabuke iza nje,

žute, mirisne i sočne „petrovke“,

naše igre bez kraja...

Kad god zamiriše lipanj

upravo te stranice mog albuma

prve se otvore...

Doista,

ne postoji 

ni jedan pametan razlog

da mislim na tebe!

Jer uskoro:

dva znatiželjna plava oka

moraju me upoznati,

zadatak mi je izmamiti osmijeh

koji će otkriti prve zubiće,

a zagrljaj bucmastih ručica

probudit će u meni novu snagu.

I morske orgulje šume iz daljine:

„Čekamo te,

dođi...“