nedjelja, 9. svibnja 2021.

Miljenka Koštro | Majčine čežnje



Gnijezdo je prazno, dan tih
Odletješe daleko mamini ptići
Svakodnevno stol postavlja za njih
Iako zna da na ručak neće doći

I postelju im majka sprema
I kuha kao da su svi na broju
U gnijezdu ih već duže nema
Grije ga, tješi nutrinu svoju

Nedostajanje je tišti dok su daleko
Zna da njezine čežnje slute
Iz njezinih ruku su jeli i pili
Iz grudi sisali njezino mlijeko
U krilu joj sjedili, zagrljeni bili
Mamine strepnje bezimene šute

Ljubila ih i grlila za laku noć
Molila Boga kad na put će poć
Ko stražar nad glavom im bdila
Znaj, njoj si cijeli svijet bila

Ako slučajno zaškripe ulazna vrata
U život zaviri majčinski duboko
Trči u prizemlje s gornjega kata
To je vjetar. Suza joj ovlaži oko

Krhka, hrabra, brižna i mila
U igri vjetrova razborita, moćna
Moli, za ptićima gleda, krili krila
Bdije svjetiljka dnevna i noćna

Dok kruh peče skriva srca boli
Ujutro molitvom po duši grebe
I dok spava u mislima Boga moli
Brine za djecu, tješi samu sebe

Svaka joj suza zasja kao kap kiše
Dok na svoje ptiće misli, diše, diše…

Nema komentara :

Objavi komentar

Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.