nedjelja, 2. svibnja 2021.

Duško Babić | Nekad je bilo proljeće


Proljeća je nekad
bilo dovoljno
da se zaljubiš
u nečije propupale oči
i snijeg se topio
nad vučjim brlozima
i rijeke su bujale
k'o djevojke
i voćke otkrivale mirise
nosnicama živog svijeta
i zazelenilo bi ono
što nikad zeleno bilo nije
i ja bih dugo dugo plakao
od te ljepote
a Bog bi šutio
kao da mu je to
oduvijek i bio
jedini posao
da šuti
nad tolikim proljećem.

1 komentar :

  1. U traganju za izgubljenom poezijom naišla sam na pjesnika Duška Babića čiji stihovi su me ispunili i uljepšali mi ovu kišovitu zagrebačku večer. Preporučam!

    Ostanite zdravi i sretni,
    Katica Badovinac

    OdgovoriIzbriši

Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.