utorak, 2. veljače 2021.

Tomislav Domović | Pjesmarica


Odavno mi nismo muškarac i žena
Naša stvarnost nevidljiva je ljudima čiju ljubav vinske mušice popiju
i na krilcima predaju pijanom zraku
Naša ljubav prešla je iz pipkanja u duboke gutljaje,
mene je preoštrila i zašiljila a tvoju ugrijanu oblost u svitak izdužila
Začudni muškarac i žena iz briga presvučena u tijelo
otkrili su kako nasamariti vrijeme i odgoditi prorijeđene poljupce
Moji udovi olovke su od meka drva
Tvoja koža glatki je papir iz mekanog drva stvoren
Ja pišem po tebi
jedinu pjesmu koja zavređuje otputovati u eter
Poželiš li jednom otići
Otiđi!
Bit ćeš hodajuća pjesmarica
I onaj koji će te ljubiti
Čitat će mene

Nema komentara :

Objavi komentar

Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.