četvrtak, 25. veljače 2021.

Božica Jelušić | Samopis šumski


U vrijeme kad se silazi s uma,
Neka me zagrli i skrije šuma.
Siv kamen išaran prugama bijelim:
S golubom divljim tu ležaj dijelim.

Jela što šiljkom oblak dotiče,
Šumski duh što se u sjenama miče.
Livada mojim ošitom diše:
Šuma me smiruje, šuma me njiše...

Nema komentara :

Objavi komentar

Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.