Božica Jelušić | Rukopisi, stari crnorisci

Netko moju ruku hvata

I spiralnu riše vriježu.

To je majstor od zanata,

Koji traži rimu svježu.

Duša stara ,usred prizme,

Od kipova polomljenih,

Znade slova kataklizme,

Duh gradova uništenih.

Smotak platna, rif alpake,

Tekst u odjeći starinskoj.

Ne zna vonjeve kloake,

Ne vjeruje pari vinskoj.

Pjesma jasna, nekom bitna,

Što u rosi s čičkom diše.

Slika svijeta, gabaritna,

Koju titraj uma piše.

Ohol djetlić kljunom kljuca,

Suhoj slavi je u vlasti.

Dok pod korom nara puca

Grimiz srca, opoj strasti

Netko meni odan prisno,

Što bol znade i izgnanstvo,

Hoće da mu rukopisno

O tom dadem svjedočanstvo.

Fotografije: Arhiva autorice