subota, 16. siječnja 2021.

Libero Kokotović | Dišem

 
Dišem, 
kroz nabreknuto bilo osvrtaja, 
na neku obalu, okaminu ili granu smreke. 
Osama ima ljupku opnu boli, 
ponekad je glasna i umiljata, 
a razdire samo u satima između malih brojeva. 
Vrijeme će pokriti razvaline izdaha 
i odlijepiti od sanjive tmine,
ali neće nas podučiti gipkosti dozivanja. 
Dišem kroz postojanje u klupku utišanog bijesa 
koji se mjeri zubima i nepcima 
u riječima koje su se putem razdvojile 
u pravcu nepravilnog gibanja, 
ponekad se raspusnu u tišini, 
samo ponekad 

Nema komentara :

Objavi komentar

Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.