ponedjeljak, 25. siječnja 2021.

Djoko Erić | Mascha Kaléko: Takoreći bez razloga zadovoljna

 
Raduje me da oblaci nebom plove
I da kiši, sniježi, gràd pada, da je ledeno.
Radujem se i u godišnje doba zeleno 
Kad u živici ruže cvatu i zóve.

-Da kosovi zvižde i da pčele zuje.
Da komarci grizu i bumbari bruje.
Da crveni baloni pod plave lete skúte.
Da vrapci čavrljaju. I da ribe ćute.

Raduje me da se mjesec na nebu nalazi
I da sunce svakoga dana izlazi.
Da jesen ljeto slijedi i proljeće zimu,
To mi se sviđa. U tom smisla ima.

Neka ga prepametni ne mogu vidjeti.
Glavom se ne može sve razumjeti!
Ja se radujem. To je smisao života.
Radujem se da postojim, i to je divota.

U meni je sve vedro i spremljeno:
Hodnik sija. Vatra već gori.
Po takvom danu se penjemo
Ljestvama od zemlje ka nebu gore.

Tu može čovjek, što mu je od boga, 
- Jer sebe voli - da voli bližnjeg svoga.
Raduje me, da za čudo i lijepo
Iz navike nikad ne budem slijepa.

Da sve ostane tako, čudesno i novo!
Raduje me, da me... da me raduje sve ovo.

Nema komentara :

Objavi komentar

Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.