srijeda, 20. siječnja 2021.

Danijel Špelić | David Morell: "Zaštitnik"

 

Morell je nedavno izjavio kako je duboko razočaran posljednjim Rambo-filmom. Ne samo razočaran već da mu je bilo neugodno što se njegovo ime nalazilo u njemu. Napao je uradak svim snagama; da je loš, nerazrađen, glup i tako dalje, i tako dalje. Što je... poprilično besmislena izjava ili reakcija općenito kada se u obzir uzme da je fino profitirao na novelizacijama Ramba 2 i Ramba 3, unoseći minimalni trud da od filmskog scenarija napravi nešto pošteno. Rekavši to, da odmah kažem kako mi se sviđa njegovo pisanje. Nažalost, nisam ga previše čitao jer nije previše prevođen, "Prva krv" (i dalje to odbijam nazivati "Okusom krvi") i "Dvostruka slika" - to je to od romana. Pročitao sam neke njegove horor stvari, i čovjek je dobar u tome što ovaj roman čini... zanimljivim, pogotovo ako u obzir uzmem kako se obrušio na "Last Blood". Jer ovo je to, B akcić koji je napisan gotovo da odmah bude i ekraniziran. I to je, iskreno, loš B akcić. Sada, akcijski romani su zaseban žanr i njih treba znati pisati. Mislim, ja imam akcijske scene u romanima, ali oni nisu u suštini akcijski. Lee Child ih piše dobro, David Baldacci ih piše dobro, kvragu, čak je i Morellova "Prva krv" odličan akcijski roman. Da bi oni funkcionirali, treba imati dobru podlogu, nešto zanimljivo i trebaju (barem djelomično) biti uzemljeni u stvarnosti. Ovaj roman... nema problema s akcijom jer je ima na bacanje, ali ima s njezinom logikom, ali ni to nije toliki problem koliko s negativcima. Postoji ih nekoliko...ali, malo žurim naprijed.

"Zaštitnik" je storija o Cavanughu, koji je ex...nešto, Delta Force, Zelena Beretka (ubaci rod vojske po vlastitom nahođenju) i koji trenutačno radi kao vrhunski zaštitnik. Pretpostavljam da je "Tjelohranitelj" bio previše Kevin Costnerovski, ali "The Protector" je u osnovi vrhunski tjelohranitelj koji ima opasne vještine u borbi i baratanju oružjem, kao i raznim drugim taktikama. Zamislite Stevena Seagala u mlađim danima dok je branio USS Missouri od terorista - to je ovaj lik. Ne dobijemo ni njegovo puno ime. I, okej, uvijek mogu čitati o takvim likovima. Ovaj je prazan jer nema nikakvu dubinu i karakterizaciju, apsolutno ništa, ali, kako rekoh, okej, on je Steven Seagal. Posljednji posao je čuvanje nekog lika i stvar slavno propadne. Svi članovi njegova tima poginu i on sam mora istjerati pravdu. Već vidite obrazac osrednjeg B filma? Cijela radnja je debeli klišej. Od "Bjegunca" (ima scena gdje bježi kroz šumu) pa do tone drugih filmova. Problem je, da parafraziram slavnog Alfreda Hichocka - 'Roman je dobar koliko i njegov negativac". Ovdje znamo tko je on od prve stranice. On je Presscott - opet nema punog imena. 130 kila, zadihani kompjuterski stručnjak, nešto, nešto (nešto je i kao znanstvenik) - lik koji u osnovi živi na fotelji. I taj lik u pola romana iznenada postane...jbg-a, Rambo. Ne samo da nekako ubije tim profesionalaca već uspješno bježi, ubija druge ljude, skriva tragove - lik koji je do jučer živio u uredu. Nikako ne prolazi. On uopće nije prijetnja. Roman, doduše, ima negativaca na bacanje, ali nikada ne doznajemo tko su oni, samo se pojavljuju kada treba biti neka pucnjava i nestanu. Naš junak putuje, traži tog lika, upada u sporadičnu pucnjavu, pronalazi ga u nekom gradu, VELIKA pucnjava na kraju - Kraj.

Ono što je najgore - ovo je monoton roman. Vidi se da ga je Morell pisao kao laganu ekranizaciju naspram koje zadnji Rambo djeluje kao "Građanin Kane". Ima par scena kao za filmski priručnik; negativci (koje ne vidimo) iznenada okruže tu neku zgradu, kao "Napad na policijsku postaju" i, odjednom, lik izvlači bacač raketa kao da je u Bogoti i želi srediti Jacka Ryana u "Neposrednoj opasnosti" - nigdje pameti u tome. I to se događa često. Srediti tajno središte naših junaka? Napad helikopterima, gomila eksplozija, stvari koje bi na velikom ekranu izgledale fantastično. Nemam problema s akcijskim scenama, ali dolaze poslije neke izgradnje okolnosti, nešto što će reći - okej, ovo će se dogoditi zato i zato - nemam problema s time, pa čak i da bude pretjerano. Kako rekoh, nema karakterizacije, ali zato ima opasno vidljiv uzorak da Morell ima određeni fetiš na oružje. Tako je tu cijela stranica posvećena nožu-skakavcu, do detalja. Nož ima više karakterizacije nego glavni junak, kao i pištolji koje koristi. Uz bezličnog negativca, gomile nelogičnih gluposti, macho fora i poprilično Jacka Reachera, o, da. Postoji scena odmah na početku romana, gdje naš junak dolazi na nekakav trg i čeka frenda. I u nekoliko stotina ljudi zapazi jednog lika zbog ručnog sata. Naravno, taj tip odmah izvuče pištolj i ide ubiti bivšu ženu - sva sreća, pa je naš junak bio tamo. To se zove popunjavanje minutaže u filmovima, nešto da publika gricka dok ne dođu do prave radnje. I kroz radnju ima još takvih trenutaka...ne baš akcije, ali zaključaka kakvih se ne bi posramio ni Sherlock Holmes. 

Uglavnom... što valja? Pa, čita se brzo i jednostavno i umjesto 120 kuna platio sam ga 20 - hej, to je uvijek prednost. Postoji par scena gdje se vidi da je Morell dobar pisac i da mu leži kada je u koži usamljenih i izgubljenih likova - scene u šumi, podsjećaju na "Prvu krv" (i "Bjegunca") i volio bih da je roman više u tom duhu. I to je to, iskreno. Ne mogu mu naći ništa više što bi bilo dobro za preporuku. Ubijanje vremena, doslovno, čitate dok ne želite misliti o tome što čitate. Ili se držite Reachera jer ono je kud i kamo bolje štivo.

1 komentar :

  1. Divim se iskrenoj recenziji. Ako naiđem na knjigu za 20 kn možda joj dam šansu!😊

    OdgovoriIzbriši

Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.