Kolumne

Jelena Hrvoj
Patnje mladog autora

Ela Ernoić
Rozin kutak

Mirjana Mrkela
Ispovijed jedne čitateljice

Jelena Miškić
Pramcem u sumrak

Martina Sviben
Sve je to u glavi

Aleksandar Horvat
Kajkavsko najže

utorak, 19. siječnja 2021.

Božica Jelušić | Što ja mogu

 

Što ja mogu? Da zagrizem čelik,
Ili zemlju da prerahlim šakom?
Kad zadatak za me je prevelik,
Predajem se nekom poslu lakom.
Sve je moglo biti jednostavno,
Da ja volim pocinčane lonce.
Da je sve do Vojvodine ravno,
Kud rasipa sunce zlatne konce.
Da je kalup bio manje rebrast,
U kvekersku da sam stala suknju,
U svijet bih se, crno bijel i zebrast,
Uklopila ko puce u luknju.
Zalegla bih u cvijeće šareno,
Našla mir kraj konopljine sjene.
Ovo polje, čkaljem obrašteno,
Nije bilo mišljeno za mene.
Što ja mogu? Kad stih iznevjeri,
U puževu kuću se zavući.
Ja pobjegoh, svijete, tvojoj mjeri,
I s brda ti mašem, nestajući.

Nema komentara :

Objavi komentar

Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.