utorak, 22. prosinca 2020.

Radica Leko | Književni opus Miljenke Koštro



Govoriti o književnom opusu spisatelja, umjetnika pisane riječi, uvijek je izazov, posebno kada je riječ o Miljenki Koštro koja je moja kolegica „po peru“, ali i moja negdašnja učenica kojoj sam predavala hrvatski jezik u osnovnoj školi na Vraniću. Nastojim biti objektivna i obuhvatiti osnovne značajke njezinog književnog opusa. 

Znano nam je kako dar za pisanje ima svoje izvore već u ranoj mladosti pa je i gospođa Koštro počela stvarati prve lirske uratke već od osnovne škole, ali se njezin stvaralački duh otvorio čitateljima objavljivanjem triju zbirki pjesama, 2003., 2004. i 2008. godine: Cvijetnjak na kamenjaru, Miris vječne mladosti i Čarolija svitanja. 

Pjesme u ovim zbirkama otkrivaju nam osjećaje ljubavi prema domovini, svijetu, domu, obitelji, zavičaju, a posebno djeci i ostalim ljudskim vrijednostima. 

Tako je svoju drugu zbirku, Miris vječne mladosti, posvetila djeci i vješto uvodi čitatelje u svijet odrastanja, u godine koje se pamte cijeli život. Osjeti se kako je dobrano ušla u dječju psihologiju progovarajući majčinski, ženski, o djeci i za djecu. 

Pjesme u ovim zbirkama su ritmične, maštovite... Osjeti se lakoća pisanja u spontanoj formi, a rima nastaje u zanosu stvaranja. Pjesme nastaju često, što je vidljivo i u broju objavljenih pjesama u ove tri zbirke. Ovdje vrijedi ona Pikasova rečenica: „Gdje god dvaput pogledate, naći ćete poeziju.“ 

U trećoj zbirci vidljiva je dijaloška metoda, što poeziji daje notu dramatičnosti kao odraz stvarnog života, npr. Vjetar ljubičicu pita: Znam, vjetre, da si u pravu/ ali željela sam podići glavu/ do nedjelje Cvjetnice... Hvala, vjetre, prijatelju (...) itd. 

No, nakon dvaju proznih uradaka, o kojima ću nešto kasnije reći, ovih dana, Miljenka nam dariva novu zbirku pjesama Klasje duše , u kojoj je vidljivo veliko poetsko zrenje naše pjesnikinje Miljenke Koštro. 

Motivi i teme, o kojima sada pjeva, slični su kao i u prethodnim zbirkama: promišljanje o životu i njegovim pojavnostima, često misaoni , zavičajni, rodoljubni motivi itd. Zanimljive su pjesme u kojima autorica odaje priznanje pjesnicima – prethodnicima, koje su možda najbolje u ovoj knjizi. 

Uočljiva je poetska forma razlivenog stiha što rezultira duljim poetskim oblicima i najčešće slobodnim stihom, a rima je slučajna, spontana u nekim stihovima. Izričaj je jasan, jednostavan, a misaone konstrukcije često podsjećaju na dječju poeziju. 

Pišući o zavičaju, nastaju pjesme i na ikavici, narodnom jezičnom izričaju zapadne Hercegovine. Njezini uradci na ikavici nagrađivani su na Večerima ikavice u Posušju, u organizaciji HKD Napredak, podružnica Posušje i uvršteni su u zbornik tekstova na ikavici Reka san ti, koja je objavljena prošle, 2019. godine. 

Pored obimnog poetskog opusa, gospođa Koštro je objavila i dvije knjige proze, roman Biti Viktor i zbirku kratkih priča Pogled u nedogled. 

Roman Biti Viktor obiman je roman o Viktoru Pelegrinu, čovjeku koji je drugačiji od ostalih. On, naime, ima dva hendikepa, on ne čuje i ne govori, ali on je pobjednik u životu, on brodi životnom pučinom, svladava prepreke, on je pobjednik. 

On je obrazovan, pjesnik je, slikar, kipar, zaposlen u kamenoklesarskoj radionici. Zaljubljen je u djevojku koja je oličenje idealne žene, no tajno, te se ta ljubav neće realizirati jer se ona udaje za drugoga. Na prvi pogled, čitatelj može pomisliti kako su ova dva lika možda idealizirana, ali oni su puni simbolike, kao i cijeli sadržaj romana. 

Naime, roman je strukturiran modernistički pa imamo priču u priči. Jedna priča je ostvarena Viktorovim dnevničkim zapisima koje je bilježio tijekom života u svoju bilježnicu, iz koje u zrelim godinama čita zapise i sjeća se svojih doživljaja, znači imamo retrospektivni slijed izlaganja. 

Druga priča govori o događajima u Viktorovom okruženju, o životu ljudi u jednom primorskom mjestu, ljudi koji su sa svim svojim vrlinama i manama, u vrtlogu života, prošlih i suvremenih događanja. Redaju se likovi, oni dobri i oni manje dobri. Viktor je svjedok tog turbulentnog vremena, vremena Domovinskog rata i velikih društvenih promjena koje je donio. Na površinu su isplivale i negativne pojave u društvu, s istim takvim sudionicima, sklonima korupciji, nepotizmu i neopravdanom bogaćenju. Ali, Viktor, živeći u takvom okruženju, ne povodi se za takvim pojavama, on ostaje pobjednik, kao što i njegovo ime Viktor znači pobjednik, a prezime Pelegrin znači putnik, hodočasnik... 

Kompozicija romana je lančana, paralelna i prstenasta. Ovo je roman lika, društva, krajolika. 

Poruka, koju čitatelj iščitava je da i on može biti pobjednik u životu i usmjeriti ga u pozitivnom smjeru te svladati prepreke koje svi susrećemo u ovoj „suznoj dolini“, ostvarujući upornošću svoje snove. Iznenada je i Viktor saznao da ima kćer iz jedne kratke veze iz mladosti, što mu je nakon dva desetljeća obogatilo život u zrelim godinama. 

Čitajući roman, obogatit ćemo se filozofskim mislima o biti života, o smislu i svrsi obitavanja na zemlji... 

Knjiga Pogled u nedogled, gospođe Koštro, obogaćuje nas kratkim proznim tekstovima koje neki svrstavaju u novele (B. Kraljević) ili u književne vinjete ili pjesme u prozi (V. Grubišić). Gdje god ih svrstali, oni obogaćuju svijet proze za djecu i svi su objavljivani u listu za sretno djetinjstvo, Cvitak. 

Tako ove priče povezuju Miljenkin poetski svijet za djecu i u njima odjekuje njezina emotivnost, ističući opće humane značajke koje život čine ljepšim, ugodnijim i radosnijim... Ova zbirka kratkih priča u Zagrebu je prilagođena za slijepe i slabovidne osobe. 

Gospođa Koštro objavljuje radove u različitim časopisima za književnost. 

Nadamo se da će i dalje vješto ploviti nesigurnim vodama umjetnosti i očekujmo nova njezina književna djela u predstojećem periodu. 


1 komentar :

Unknown kaže...

Hvala časopisu Kvaka na objavi teksta moga osvrta na književni opus Miljenke Koštro!

Objavi komentar

Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.