Mirjana Mrkela | Zadarska književnost za djecu

 

Znanstvena knjižnica Zadar svake godine organizira Izložbu „Izdavaštvo na zadarskom području“. To je i ove godine, tjelesno ili virtualno, prigoda za neka specifična razmišljanja o knjigama, književnosti, kulturi pa zašto ne i o prosvjeti.

Zadar je među najvećim hrvatskim gradovima, mnogi od preko 170.000 stanovnika Zadarske županije pišu i objavljuju knjige. „Đir je u knjizi“, odavno nam je poručio naš ugledni sugrađanin Goran Bujić. Bilo je to u doba dok su se na kulturnoj sceni  uživo i živahno pojavljivali i on i dječji pjesnik Branko Čakarun. Ali danas u Zadru nije fora pisati za najmlađe! Zašto? Postoje li stručnjaci koji bi ne proizvoljno mogli odgovoriti na ovo pitanje? Ima li zadarskih pisaca za djecu i mlade premalo ili su samo nedovoljno vidljivi?

Pitam, pitam, a neću odgovarati ni na pitanje je li književnost za djecu zaista književnost. Ovo bi pitanje bilo retoričko i odgovor bi bio pozitivan, što radi toga da se nekome ne zamjerim, što zbog želje da ostavim dojam kakve-takve upućenosti u struku.

Namjesto toga i sebe i druge ću upitati: kakva je zadarska književnost za djecu? Od prošlog do ovog mjeseca studenog, osim moje, češće spominjane knjige "Dinosauri nisu nestali", pojavila se još jedna. Na police knjižnica, uz dinosaure  je doplivala i prijateljski raspoložena hobotnica. Naime, profesor Jere Bilan objavio je ilustriranu zbirku priča pod naslovom "Hobotnica Nika i prijatelji". Ilustrator je Brajen Dragičević, također Zadranin s višegodišnjim crtačkim iskustvom u Zagrebu.

Ovako mala produkcija ne može zadovoljiti nikoga tko mari za kulturu, a još manje one koji razmišljaju o literaturi za najmlađe. Živućih pisaca za djecu u Zadru ipak ima. Nekoliko naslova u prošlosti su objavili svestrani pisci Tomislav Marijan Bilosnić i Nikola Šimić Tonin. Malim čitateljima čitanki i časopisa za djecu nije nepoznato ni ime Biserke Drbohlav, a više od jedne slikovnice u svojoj bibliografiji imaju, primjerice: Ljiljana Festini, Jana Mijailović i Maksimilijana Barančić.

U svijetu slavne zadarske ilustratorice Dubravka Kolanović i Manuela Vladić Maštruko ne srame se potpisati ni tekstove u vlastitim slikovnicama. Bivši Zadranin Roman Simić i bivša zadarska studentica Olja Savičević Ivančević, oboje poznati hrvatski pisci koji žive u Zagrebu, čak se i ponose svojim izletima u dječju književnost. Možda ne bi tako razmišljali da su ostali živjeti u ovoj uskoj varoši, a možda će već slijedeća izložba u Znanstvenoj knjižnici opovrći našu tezu da je književnost za djecu u Zadru, blago rečeno, stidljiva.

Za primjer evo još i prošlogodišnje slikovnice „U šumi žive… pogodi im ime!“, koju je napisala sveučilišna profesorica, a netko od vas koji ovo čitate neka pogodi i njezino ime!

Kako god, u sredini u kojoj obrazovanje prosvjetara ima dugu tradiciju, a sveučilište okuplja ugledne profesore, manjak ili neuglednost dječjih pisaca tužna je činjenica.