"Umoriše me pređe razgovora"
(V. Parun)
Može li tijelo boriti se samo,
Kad duh u njemu jedva nađe mjesta?
Na suhu usnu s koplja kaplje žesta,
A doba zemlju obavija tamom.
Na golo brdo čovjek križ dovuče.
Okolo vrane: crne slutnje, muke.
Ne vrijedi zlato, ugled, preporuke,
Kad ruho svojih iluzija svučeš.
Obilja nam je poharala suša.
Nestaju slike, bijeli bezobrisi.
Pitanje bitno iznad glave visi:
Kad prijeđeš crtu, kamo ide Duša?
Najbolji odu, gdje se poći mora.
Po koracima sjena još ih prati.
Uskoro, nitko ništa neće znati.
Umoriše me pređe razgovora.
.
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.