Anamarija Galić | Sanjajući slobodu za svaki nos

Dok me je prošlih blagdana stresirala banalna dostupnost svih mogućih i nemogućih" Crnih Petaka" i "Last minute shoppinga", ovih me blagdana brine njihova nedostupnost. Svijest mi nalaže ( a savjest potvrđuje) da ne odgovaram na javne pozive masovnog okupljanja u ime skandaloznih popusta. Molim lijepo, kako uopće itko može podržavati masovno okupljanje ljudi u kojekakvim dućanima, kad nam se na drugo uho uporno trubi kako bismo trebali biti odgovorni i sjediti u svojim toplim domovima, čekajući bolje sutra. To bolje sutra usput rečeno već čekamo nepunih godinu dana. Ljudima je dosta svega. Sve te kontradiktornosti tjeraju na smijeh. Zar da se čovjek ako vidi gužvu pred dućanom, tek tako pokupi doma? Ne dolazi u obzir. Pričamo o zvijeri gladnoj popusta s bijelom pjenom na kutovima usana. Ona će se potruditi da se čim prije progura do željene lokacije.

Vjerujem da ste se svi osobno uvjerili kako zapravo nikoga nije briga za epidemiološke mjere kad su u pitanju popusti i uštede. Jer kad pojedinac shvati da on štedi 40-ak posto ako kupi hlače na "Crni Petak", mjesto na dobar stari magloviti ponedjeljak, on ne odustaje. Koja izmišljotina! Ljudi dragi, popusti su kroz cijelu godinu, čak i masniji nego li u blagdansko vrijeme. Zapravo popusta uopće nema. Oni ne postoje. To je navlakuša za potrošiti puno, puno više od dobivenih 40 posto. Ali mi moramo, znatiželjnici po prirodi, prepustiti se stiskanju, gurkanju, pipkanju "svježe robe". Sve dok je naša super snažna zaštitna maskica na ličeku. Još ako je nosić pospremljen unutra! Nitko zadovoljniji od nas. -Ispravak! Ima netko zadovoljniji čak i od nas. A to su trgovci! I tako sve biva dopušteno, a opet zabranjeno. Svakom po potrebi. 

Ja ću svakako biti odgovorna građanka te će u tom duhu moji najdraži ove godine dobiti poklone koje će napokon i zapamtiti. Pod jelkom će se naći: Agresivni dezinficijensi, personalizirane maske za lice (muško/ženski izbor boja), gumene rukavice odgovarajućih veličina te pokoju čokoladnu figuricu sa simbolom Božića. Tek toliko, kao podsjetnik. Ako me moje depresivno raspoloženje ne natjera u obilato izjedanje slatkoga. E onda će to biti pravi Grinčevski Božić. Možda to i ne bi bilo tako loše. Čovjek mora trpjeti da bi cijenio. Mora krvariti da bi mogao vidati rane. Taj osjećaj cijeljenja zaista i iscjeljuje. Pa ukoliko Božić bude škrt i suhoparan, Nova Godina bi trebala po tom biti plodonosna i obilata. 

Živi bili pa ozdravili! 

Upozorenje!

Ovaj tekst je pisan prije stupanja na snagu strožih epidemioloških mjera.