utorak, 10. studenoga 2020.

Slaven Kopanja | Ja tražim sebe


Ja tražim sebe na smetlištu istorije
Korake svojih stopa pratim
Daleko sam od očiju onih što me vole
A tebi i kući ne mogu da se vratim

Ja tražim sebe na uglu ove ulice
Gdje bučan je odjek glasova u noći
Gdje jedna za drugom odoše prilike
A meni sad preostaje tom cestom poći

Ja tražim sebe a ne nalazim se nigdje
I uzalud smišljam novi put 
Kako i zašto cjepaju se riječi
A odgovora nema niotkud

Ja tražim sebe u dubini ove noći
U mraku što uvijek ostaje za mnom
Zauvjek pitanje da li ću moći
Hodati časno cestom ovom

Ja tražim sebe na palubi broda
Koji plovi nemirnim morima tim
I teško mi dođe ova silna voda
Sudbina sa kojom se ne mirim

Ja tražim sebe a ne nalazim se nigdje
I uzalud smišljam novi put 
Kako i zašto cjepaju se riječi
A odgovora nema niotkud

Ja tražim sebe na Queensway-u, na zidiću
Gdje proveo sam mnoge dane
Da l’ je fakat bilo nešto u tom piću?
Ko znao me tada sad ne zna me

Ja tražim sebe u bezakonju i linču
Tamo gdje se u muci strada
Gdje pijani gosti unezvjereno viču
U srcu ovog bijesnog grada

Ja tražim sebe a ne nalazim se nigdje
I uzalud smišljam novi put 
Kako i zašto cjepaju se riječi
A odgovora nema niotkud

Nema komentara :

Objavi komentar

Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.