ponedjeljak, 23. studenoga 2020.

Oleg Antonić | Tako nam pjevaše Kekec


 


 

 

 

I. Hrib nad glib

 

val ziba ljuske krugom

žal taloži se strugom

jal prvi zabija klin

sin mora postati rob

kob krvlju oboji tlo

svijetom lista  

 

Kaj mi poje ptičica,

ptičica sinička?

Dobra volja je najbolja!

To si piši za uho,

mile jere, kisle cmere,

z nami vštric ne pojdejo.

 

gloom puni lampu hladom

doom izlijeva se sladom

šum drugi zabija klin

mlin stade vrtjet se lud

stud zebnjom umrtvi tlo

plodi zrelo      

 

Kaj odmeva mi korak,

ko po stezi stopam?

Dobra volja je najbolja.

Bodi dan na dan vesel,

smej se, vriskaj, pesmi piskaj,

pa lahko boš srečo ujel.

 

gaj raznose oluje

kraj odnijele su struje

sjaj treći zabija klin

krin sav odbacuje sram

gram više ne slutiš tla

kraljevstvo je  

 

Kaj mi potok žubori,

ko po kamnih skače?

Dobra volja je najbolja!

Na vsej širni zemlji tej,

lica rdeča, smeh in sreča,

to zaklad je, hej, juhej.

 

glib izdiše pod sušom

hrib izdiže se s dušom

šib voljom rasklima klin

čin gipki potakne rast

hrast nudi kolijevku tlu

mahneš krepko         

 

 

* Tekst otisnut u kurzivu u cijelosti je preneseno djelo „Kaj mi poje ptičica“ (tekst - Frane Milčinski;  glazba - Marjan Kozina; vidi na Youtube-u prvi izbor pod „Dobra volja je najbolja“) iz filma „Kekec nad samotnim breznom“ prema istoimenoj pripovjetki Josipa Vandota (režija – Jože Gale, 1951.; kadar iz filma na fotografiji dolje preuzet je s www.alchetron.com ).

 

** Tekst otisnut običnim slovima nastao je s glazbom u mislima, slijedeći (opetovano četiri puta) kroz prvih jedanaest taktova Albinonijev Adagio u g-molu (Tomaso Giovanni Albinoni, 1671. – 1751.; notni zapis početka glavne teme na gornjoj slici preuzet je s www.toplayalong.com). Korištenje dvije riječi iz engleskog jezika na dotičnim mjestima u tekstu učinilo se neizbježnim. Vrijedi uočiti kako je, uz ponešto sluha za prikladni prijelaz iz molskog u durski tonalitet, potrebno uložiti određenu količinu volje i otpora da bi se Adagio uspio preliti u vedri cvrkut kada klasična partitura strahovitom silom vuče umrijeti pod oblake, a sve visi i prelama se na jednom tonu (D6) klateći se oko njega neodlučno u kojem će dalje smjeru. Ptičica u nama nema izbora – mora se javiti iz D-dura. Pođe li joj to za glasom, na završetku njezine dionice, za kratkog predaha, Adagio će uspjeti opet provaliti (kao što u životu redovito uspijeva) ako odmah pogodi tonalitet (ovdje je to h-mol) iz kojega jedino može ponovno preuzeti prvi glas. Nakon toga, cvrkut će se morati potruditi odgovoriti iz Ges-dura, da bi se u daljnjem tijeku te harmonijske mijene (es-mol > B-dur > g-mol) sa zadnjom strofom zatekli u tonalitetu iz kojega je sve započelo. Učini se načas da tako zatvaramo krug izmjene žalosti i radosti; da smo opet na početku. Međutim, osim što je ovoga puta dobra volja prva na redu, u kruženje sada ulazimo za jednu oktavu više znajući da ćemo se prije ili poslije zateći na gornjoj granici raspona vlastita glasa, primorani birati hoćemo li zamuknuti prepuklih glasnica ili ćemo se spustiti u niže registre da bismo mogli nastaviti svoje spiralno putovanje.


 


 

¸

II. Dan u san

 

 

ton

pregrijan

grom

žezlom razmrvi dan

prži zid strši brid

smrti toj also sprach Kekec moj

 

Jaz

pa

pojdem

in zasejem

dobro voljo pri ljudeh.

V eni roki nosim sonce, v drugi roki zlati smeh.

 

ton

pretjeran

lom

žrvnjem raznosi dan

puže grad striže jad

gmiže soj also sprach Kekec tvoj

 

Jaz

pa

pojdem

in zasejem

dobro voljo pri ljudeh.

V eni roki nosim sonce, v drugi roki zlati smeh.

 

zvon

protjeran

dom

žudnjom razrasta san

klekne tron trne klon

ovdje baš also sprach Kekec vaš

 

Jaz

pa

pojdem

in zasejem

dobro voljo pri ljudeh.

V eni roki nosim sonce, v drugi roki zlati smeh.

 

zvon

proziran

slom

žarom izranja san

zalij s njim ružmarin

stišaj šaš also sprach Kekec naš

 

 

* Tekst otisnut u kurzivu, ovdje s promijenjenom dužinom stihova u odnosu na izvornik, jest refren djela „Kekčeva pesem“ (tekst - Kajetan Kovič ; glazba - Marjan Vodopivec; vidi na Youtube-u prvi izbor pod „Kekčeva pesem“) iz filma „Srečno, Kekec“ (prema istoimenoj pripovjetki Josipa Vandota; režija – Jože Gale, 1963.).

 

** Tekst otisnut običnim slovima nastao je s glazbom u mislima slijedeći (opetovano četiri puta) taktove prve strofe pjesme „Non je ne regrette rien“ (glazba - Charles Dumont; tekst - Michael Vaucaire), pri čemu je na odabir riječi iz hrvatskog jezika unekoliko utjecala okolnost da se izvorni tekst na francuskom, otisnut u glasnicama Edith Piaf, teško do nikako uspijeva odvojiti od melodijske podloge. Korištenje dvije riječi iz njemačkog jezika na dotičnim mjestima u tekstu učinilo se neizbježnim. Vrijedi uočiti da se uz odabir istog tonaliteta početak „Ni za čim ne žalim“ s lakoćom prelijeva u refren Kekecove pjesme i obrnuto; kao da su skladani jedno za drugo. 


Nema komentara :

Objavi komentar

Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.