subota, 14. studenoga 2020.

Jasna Popović Poje | Svjetla pored pruge

 

Ne postoji bolje mjesto od uspomena.

Odrasla sam u kući pored željezničke pruge. Tutnjave brzih, putničkih i teretnih vlakova, bile su moja svakodnevnica. Dan i noć. Dvadeset i četiri sata. Proljeće, ljeto, jesen, zima. Tristo šezdeset i pet dana u godini osluškivala sam zvukove različitih željezničkih kompozicija, promatrala vagone, brojala  pragove, tračnice i kolosijeke. Budila se s vlakovima, išla s njima na spavanje…

Pokraj pruge.

Mahanje putnicima.

Dijete i vlak.

            Još se i danas sjećam velike željezničke nesreće brzih vlakova. Osim strašnog udarca, slike vagona u plamenu, krici, zapomaganja, sirene hitne pomoći, vatrogasaca i policije teško  će izblijedjeti  i nestati. Danima sam naslonjena na prozor naše kuće promatrala spaljene i uništene vagone, a miris paljevine se širio čak i mojom sobicom.

Hrpa željeza.

Razbacana prtljaga.

Miris paleži.

                   Moja Kolodvorska 45. Huktanje lokomotiva, tutnjava vagona, škripanje tračnica, mahanje nepoznatim putnicima….   I danas najradije volim putovati vlakovima. Takva putovanja donose mi radost i mir; gledati i vidjeti ne samo očima već i srcem. A tek svjetla pored pruge!                                                   

Zaspali putnik

svjetiljke pored pruge

odnio u san.


Nema komentara :

Objavi komentar

Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.