Kroz ključanicu | Božena Glavan

 

Razgovor pripremila i vodila: Jelena Hrvoj
Božena Glavan rođena je u Zadru. Završila je jezičnu gimnaziju, a zatim nakon završenog diplomskog studija povijesti na Fakultetu hrvatskih studija Sveučilišta u Zagrebu završava poslijediplomski doktorski studij povijesti na istom Sveučilištu.Redovito objavljuje znanstvene radove iz područja ranoga novog vijeka (16.-18. st.) i sudjeluje na znanstvenim skupovima.

 

Roman U KRILU LAVA  prvi joj je objavljeni roman, napisan u formi povijesne fikcije. Božena Glavan govori kako je ideja za roman došla na temelju njenog doktorskog rada o gradu Ninu u 17. st. Za doktorat se pripremala na temelju povijesnih dokumenata iz arhiva tako da su likovi u romanu zapravo stvarne osobe iz toga vremena, no element fikcije je ubačen kako bi se razradili likovi, njihovi međuodnosi i stvorila slika svakodnevnog života toga dalmatinskoga grada u vremenu mletačko-osmanskih sukoba u Dalmaciji.

 

Roman je dobar primjer prikaza domaće povijesti iz ugla fikcije i jednostavnog izražavanja. Takvih je primjera kod nas malo, no ovo može biti poticaj drugima da se odvaže na pisanje o prošlosti naših mjesta i gradova u ovakvoj formi.

 

Po vašem mišljenju, postoji li problem u povijesnoj znanosti?

 

Trenutačno vidim problem u tome da mali broj novih studenata povijesti pokazuje interes za učenjem srednjovjekovne i novovjekovne paleografije koja je nužna da bi se mogli iščitati arhivski dokumenti od 11. do 18. st. To iziskuje, ne samo znanje određenog jezika država koje su u prošlosti imale vladarsku ulogu na našem području (grčki, latinski, mađarski, njemački, talijanski i turski), već i izdvojeno vrijeme u arhivima; rad u arhivu je samački i ponekad imate osjećaj da je sav trud oko pronalaska bitnog dokumenta i njegovog iščitavanja zapravo uzaludan. No prava nagrada slijedi tek nakon što ste podatke, koje ste u arhivskim dokumentima pronašli, pretočili u razvijanje teze unutar objavljenog članka ili monografije. Stoga bih voljela da ovaj roman bude poticaj drugima da se upuste u istraživanje povijesti i, naravno, stjecanje potrebnih vještina za navedeno istraživanje.

 

Zašto ste se odlučila napisati roman?

 

Postoji jedan segment povijesti toga grada u zadanom periodu koji je zapravo ključan ne samo za ninski kraj već i za cijelu Dalmaciju, pa i Hrvatsku. Naime, Nin se nalazi u sjevernoj Dalmaciji, a to je područje koje je u 17. st. bilo na teritoriju na kojem su se sjekle tri granice onovremenih velikih sila: Habsburgovaca, Mlečana i Osmanlija. I društveni život i kulturološki aspekti toga vremena, uzrokovani doticajem ovih triju kultura, i danas su prisutni u svakodnevnom životu žitelja toga dijela Dalmacije (jezični izrazi, običaji i sl.). Također, u romanu se dotičem i različitih konfesija koje su u to vrijeme postojale u Dalmaciji (katolici, pravoslavci bizantskoga i grčkoga obreda, muslimani) te pojave trgovine ljudima koja se u to vrijeme razvila  a za cilj je imala odvođenje ljudi iz osmanskoga osvojenog područja na Apeninski poluotok, i obrnuto, s mletačkoga osvojenog teritorija u Bosnu i zatim dalje prema Istambulu. 

 

Što bi za vas bio dodatan poticaj za daljnje istraživanje?

 

Bilo bi dobro da se na institutima koji se bave povijesnim istraživanjima u Hrvatskoj osmisli projekt koji bi omogućio afirmiranim povjesničarima, ali i entuzijastima za istraživanje prošlosti svoga zavičaja, da uče turski jezik i pismo kako bismo, sa znanstvenog i pravnog stajališta, mogli pristupiti arhivu u Istambulu. U njemu se, naime, čuva znatan broj dokumenata iz vremena osmanske vlasti na hrvatskome području od 14. do 18. st. Stoga bismo u tim dokumentima mogli odgonetnuti mnoge pojedinosti iz društveno-političkog života naših krajeva a koje nam pismohrana u tzv. zapadnim arhivima nije u stanju pružiti. 

 

Božena, objasnite nam svojim riječima kako čitati jedan roman povijesne fikcije?

 

Trudila sam se ovaj roman napisati jednostavnijim načinom izražavanja nego li je to stilski izričaj u znanstvenim publikacijama. I zapravo to uopće nije lagan zadatak! Zamišljala sam osobe kao likove u nekoj predstavi, smještajući ih u kulisu i scenografiju koja odgovara tome vremenu; od odjeće, namještaja, manira ponašanja do pomodnosti u glazbi, umjetnosti i književnosti kojima su ljudi u to doba bili izloženi. Stvarni povijesni događaj je prikazan upravo u dijalozima koji imaju snažnu poruku i koja je bezvremenska za svakoga čovjeka, a to je sloboda. Društvu toga vremena je glavno pitanje bilo: kako ostati slobodan čovjek – za njih je to značilo kako ne postati robljem i zadržati svoju vjeru i jezik, a to isto možemo se i mi zapitati sa stajališta našega vremena. Fikcija, dakle, osim što može olakšati razumijevanje nekog povijesnog događaja, može imati i snažnu poruku.