Kolumne

ponedjeljak, 12. listopada 2020.

Gabrijel Barišić | Ja, Ona, Oslobođenje

Stvari se mogu 

Promijeniti

Stubokom

Brkam

moje voljene

Mrtve

S onim žuđenima


Jasno da me se bojiš

znaš li o meni

bar malo


Ja, pak, nalazim utjehu

u tim nježnim žutim cvjetićima polugrma

Krajem dana

Krajem ljeta

prašina, svježina i sunce


To ti je kao lov

To je neka vrst lova

To je lov


Vrebati

Određenost


Težina univerzuma

privest će te k meni

Ako odlučiš

lagati

A što je sa

skrivati?

Jer ja nikada neću

navaljivati...


Učini nam dobro djelo

Meni

Sebi

Obećavam te

Čuvati

Iznenadit ćeš se

Učinkovitošću

Ove olupine


Radio sam tamo

U toj tvornici

ali sada je tvoje vrijeme

Sanirati

Moju hrđu

Bojom

Bit ću poput Salomona

Sagradit ću ti svetište

Ali tebi jedinoj

(Da te ne izgubim)

Ja ga nikada nisam razumio

A ne bi ni on mene


Pomozi mi s bremenom

i izopćeni

S nadom

gledat ćemo

Kanaan

Nema komentara :

Objavi komentar

Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.