srijeda, 7. listopada 2020.

Ivan Katić | Lula

Moj kum Poki i ja sjedimo u kafiću i bistrimo dnevne događaje. 

- Što ćete, lipi moji?

- Lulo, daj nam dva Tomislava.

- Evo, letim!

Lula, krasna mlada cura, brza, okretna vraća se s pivom.

- Šjor Ivo, kako Vaša gospođa, moja imenjakinja?

- Za gospu božju, Lulo, ona je Lili. L-i-l-i!

- Ma to je isto, pozdravite je i odleprša, onako vrckava.

Poki se smije.

- Što se nerviraš, ona se zeza.

- Ma znam, ali uvijek isto.

- Pa vrati joj, nisi mutav


Kafić na mirnom mjestu, bez velike gužve, sa stalnim mušterijama, pozdravljamo se međusobno. Inventar.

Vruće je, ljetno doba, ono malo odrine drži hlad nad glavama taman da se čovjek ugodno opusti.

- Hoćemo još jedno?

- Može.

Mahnem joj, evo je.

- Lili, daj nam još jedno pa ćemo prepoloviti

Slatko se nasmije, biserni zubi bljesnuše:

- Koji ste vi smišan čovik, šjor Ivo.

Prije se vratila nego je otišla i zadovoljno se smijulji.

Popijemo i krenemo, kao i uvijek.

- A štap, šjor Ivo? - trči za nama.

Tako polako prolaze penzionerski dani.

Jednog dana nema Lule. Služi nas Marinko, gazda, namćor, mutan tip.

- A di je Lula?

- Odlepršala, dala otkaz.

- Šteta, svi smo je voljeli, malo je pusto bez nje.

Nakon desetak dana, bacam smeće i vidim poznatu facu. Lula po kontejneru traži boce.

- Lulo, lipoto, što se dešava?

- A vi ste, šjor Ivo. Mora se.

- Što je bilo?

- Vi znate Marinka, gad jedan. Sve je bilo dobro dok mi se nije počeo nabacivati, dirati me, kao slučajno, u prolazu. I jedne večeri kad smo zatvarali, a ja nosila gajbu u skladište iza kafića, mračno je, on počeo da navaljuje, jedva sam se iščupala udarivši ga, da prostite, u jaja. Mene su moji izbacili iz kuće kad sam rodila curicu, bivši dečko neće da čuje ni za mene ni za nju, evo peta godina. Braća mi, kriomice, doture ponešto, a živjeti se mora. Probala sam u nekoliko kafića, ali je Marinko pustio glas da sam ga potkradala. Ja njega potkradala, govno jedno! Moram ovako dok nešto ne nađem. A bojim se i za braću, ljuti su na njega, jedva sam ih smirila da ga ne namlate.

Bilo mi ju je milo, onako sitna, nježna, a dijete traži svoje.

- Pokušat ćemo ti Poki i ja pomoći, naći neki posao.

- Hvala šjor Ivo, puno bi mi to značilo.  

*****

Priopćenje Policijske uprave Split: 

Prema video uratku koji je prikazan na nekim portalima, a na kojem se vide dvije muške osobe u bijegu, kao i izvješća s hitnog prijema KBC-a gdje je dovezena muška osoba srednjih godina s otvorenim prijelomom desne ruke, djelatnici PU vrše uvid i utvrđuju činjenično stanje. Zbog nejasne snimke, mole se eventualni očevici da se jave u PU.

    

*****  

Nakon tog priopćenja promijenili smo kafić.

Na rivi, na štekatu nađemo Lulu.

- Ma di ste dosad, lipi moji? Ovdje ste me preporučili i odmah me primili. A jeste čuli za Marinka? Kažu da su ga drogaši natukli, a isto mi ga žao.

- Ništa mi ne znamo.

- Onda dva Tomislava, ja častim. I, šjor Ivo, kako Vaša gospođa, moja... draga Lili?   


Nema komentara :

Objavi komentar

Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.