petak, 4. rujna 2020.

Nikola Dominis | Mašta


Još vjerujem
da postoji onaj kraj,
kraj blagog sunca
i zelenih stabala,
toplog mora
i blagih zima.
Još vjerujem
da će se vratiti jednom
ono vrijeme, oni dani,
kad je sve bilo bajkovito,
kada je lišće plelo male kućice
od granja na visokim bagremima,
ono kad su puhovi bježali pred nama
i skrivali se u malim dupljama
u koje smo mogli ući
i vidjeti njihov čudesni svijet
u kojem su živjeli poput malenih Hobita.
Još vjerujem
da tamo dolje na jugu postoji svijet
u kojem se sjene skrivaju
i plaše malenu djecu
i gdje postoje mitski Macići,
bića nalik na vilenjake.
Da, još vjerujem
da se na tom otoku rađaju djeca
bujne mašte koja će istražiti
sve stare gončice i priče.
Još vjerujem da mašta,
precrtana nekim novim izrazima,
neće umrijeti, bio bi to gubitak
ravan gubitku svih budućih bajki
i nenapisanih zadivljujućih romana;
ne dajte da vam ubiju maštu
ona je potreba zdravog života.

Nema komentara :

Objavi komentar

Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.