petak, 4. rujna 2020.

Marica Žanetić Malenica | Maslini


Zadojena još u majčinu trbuhu
zlatnim sam sokom tvoga tijela
i od malih nogu na sve načine
ja sam ga pila, ja sam ga jela.
Nisam k'o druga djeca
tražila kruh namazan paštetom,
meni je kap ulja,
k'o nekad majčino mi mlijeko,
bila i ostala svetom.
I danas bez ulja s otoka moga
ne mogu jest ni ribu,
ni blitvu ni jaje,
jer ono svako moje jelo
mirisom prožme, okus mu daje.
Pa svaki put kad uz maslinu prohodim,
pogledom pomilujem kvrgavo joj tijelo,
mahnem na pozdrav i reknem:
„Maslino, hvala ti za ulje –
zlaćani sok zrela ti ploda
što si mi ga s majčinim grudima dala
k'o drevnu ostavštinu mojega roda.“

(iz zbirke „Žena svojih godina“)

Nema komentara :

Objavi komentar

Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.