Ivan Taridan | Večeras

Što večeras srce tvoje ćuti
U samoći tihoj,
Noći hladnoj,
Kad ni mjesecom ne svijetle puti?

Večeras je vjetar utihnuo.
Nit je hladno nit toplo,
Tišina je ugušila svjetlo,
Mrak je zvijezdama sjaj otkinuo.

U domu svom si sama,
Daleko od rimskoga grada.
Vani je zavladala tama.

Sija li pogled  tvoj večeras
Sjajem žara prividnog sklada
Čekajući radosti jedan čas,

Što večeras srce tvoje ćuti,
U samoći tihoj
Noći hladnoj
Kad ni mjesecom ne svijetle puti?