Kolumne
|
|
|
|
|

nedjelja, 23. kolovoza 2020.
Damir Beleš | Pjesnici
Nemam ništa novo za reći
što već netko nekada rekao nije
zapravo samo sam lopov u noći
kradem riječi onih što su bili prije
Riječi putuju kroz vrijeme
sve što je itko ikada napisao
o rukama muškim usnama žene
tražeći sebi svrhu i smisao
Rasejana pjesnička je glava
noću dugo budna
pa po danu hodajući spava
srce veliko kao nebo
a duša beskrajna površina plava
Tijelo žene dom grudi jastuk
usne vreli izvor dugom sušnom ljetu
uzalud su riječi kad zvuče kao muk
pjesnici su na čudo današnjem svijetu.
Pretplati se na:
Objavi komentare
(
Atom
)
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.