Nemam ništa novo za reći
što već netko nekada rekao nije
zapravo samo sam lopov u noći
kradem riječi onih što su bili prije
Riječi putuju kroz vrijeme
sve što je itko ikada napisao
o rukama muškim usnama žene
tražeći sebi svrhu i smisao
Rasejana pjesnička je glava
noću dugo budna
pa po danu hodajući spava
srce veliko kao nebo
a duša beskrajna površina plava
Tijelo žene dom grudi jastuk
usne vreli izvor dugom sušnom ljetu
uzalud su riječi kad zvuče kao muk
pjesnici su na čudo današnjem svijetu.
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.