srijeda, 8. srpnja 2020.

Ivan Katić | Jutrenje s Nikom


Idemo?

Idemo!

Mi se brzo dogovorimo kad treba ići na ribe, lakše nego za školu.

Malo prije sedam čekam ga ispred kuće. Izjuri iz portuna, oči na vrh glave, maše mi. Ranac na leđima, kesa sa štapom i udicama u jednoj ruci, u drugoj osti.

- Opet sam se probudio prije mame, samo nisam smio ustati dok ona ne dođe.

- Gdje ćemo?

- Na naše mjesto.

Ispod bivšeg hotela Duilovo, sad Zagreb, naše mjesto: mali mul, nepravilno popločan i sa rupama koje je otvorilo more, a nije imao tko da ih zakrpi. Do njega prolazimo pored devastirane liftarnice hotela, razbijena stakla, uništeno postrojenje i sva vrata. Teško li je bilo to uništiti...

- Bivo, što je to?

- To je lift kojim su se gosti hotela spuštali na plažu da se kupaju, ima četiri kata. Priča se da su ga napravili da bi se jedan veliki čovjek kojeg je boljela noga mogao spustiti do mora.

- A jesu li se drugi ljudi smjeli njime voziti?

- Naravno!

- Pa to je super.

Na našem smo mulu. On pažljivo bira mjesto, mjerka gdje je u moru manje kamenja i trave i napokon se odluči.

Meni ostaje suprotna strana.

- Bivo, što si ponio za ješku?

- Lignju.

- Odlično, to je najbolja ješka, samo malo slabija od crva, stručno objašnjava.

Dijelimo ješku.

Promatram ga ispod oka: izvlači štap na rastezanje, moj je iz dva dijela, stavlja ješku na udicu, malo spušta kapu prema čelu i zabaci. Složili smo se da je njegov štap bolji jer ga on samo razvuče, a ja moram kraći dio staviti na veći pa paziti da se najlon ne zamrsi. Komplicirano, kaže.

Bacamo, vučemo, bacamo, vučemo.

- Ima li što? pitam ga.

- Peca, peca!

Gdje li je to naučio? Ćaća mu je s Korčule, mi kažemo "trza, trza" ili "tuče, tuče", a on neke purgerske fore. Ili se možda tako govori na Korčuli?

- Evo je, viče.

Gledam ga. Sav se unio u izvlačenje, zateže štap, brzo radi s blinkerom i ribica je tu. Bogami riba, ne ribica, petnaestak centimetar, špar ili možda fratar. Drži je na najlonu, ona se trza, skakuće, praćaka, a onda je spušta na pod i lagano poklopi stopalom da se ne bi ubo na leđnu peraju. Spretno izvlači udicu, sretan.

- Bivo, ostala je ješka. Daj kesu!

Stavlja ribu u kesu i na nju kamen. Da riba ne pobjegne u more, kaže.

- Bivo, imaš li ti donju majicu?

- Imam i sad mi je vruće.

- Meni je mama dozvolila da idem bez nje. 'Ko ti je kriv kad nisi pitao baku, zaključi zadovoljno.

Ponovo uhvati ribu, knez. Isti ritual oko izvlačenja, samo sad je još sretniji i gleda me ispitivački kao da hoće da pita a kad ćeš ti, što čekaš?

Nije da se pravdam, ali on lovi s malom kvačicom, a moja je dva broja veća. Želim uhvatiti malo bolji komad iako, realno, teško da će prava riba uz obalu gdje preko dana sve vrvi kupačima.

Malo pričamo.

Eno ga, sad je uzeo osti i obilazi oko mula. Prošli put smo vidjeli dvije sipe, ali nismo ponijeli
osti i bio je ljut. Sad se nada da će ih ponovo ugledati. Leži na mulu, zategnuo osti i čeka, strpljiv.

Uhvatim i ja špara, kao njegov. Zadovoljan je.

- Bivo, imamo od prošlog puta šest ribica i ove tri taman da se napravi juha. Ja ti najviše volim riblju juhu. I pohane žabe.

Pogledam ga, a kratke hlače mokre s prednje strane i malo prljave.
- Kako si to uspio? Mokar i prljav. Vikat će nas mama.

- Ma kakvi, neće mama ništa. Skinemo i bacimo u mašinu i opet čisto. Bistrić, nije uhvatio još ni deset.

Zakači mu se udica, poteže, ali ne može da je oslobodi.

- Bivo, probaj ti!

Potegnem i ostavim udicu i olovo u moru.

- Nema problema imam ja još jedno olovo i dosta udica, i za tren namjesti udicu i klizno olovo.

Ja ne lovim s kliznim olovom.

- Znaš, mogao bi i ti loviti s ovakvim olovom, uhvatio bi više ribe.

Pokažem mu u mojoj kesi desetak olova.

- Čija su ovo olova? pitam ga.

Misli se, misli.

- Pa naša, samo ti ova okrugla nisu dobra, bolja su ova duguljasta, mudro zaključi.

Prošlo je deset, zvizdan upekao.

- 'Oćemo li kući?

- Još malo, ne žuri mi se, napisao sam domaći. Sad ću pojesti sendvič da mama ne viče na
mene. Napravila mi je s nutelom, taj je odličan, meni najdraži!

Uhvati još jednog špara. Zadovoljan je.

- Sad bi mogli kući, vruće je, a počeli su i valovi. Ne možeš loviti po valovima.

Brzo skupimo udice i krenemo.

- I sutra lovimo, nedjelja je, nema škole?

- Naravno!

- Osjećam da ćeš ti sutra uloviti četiri komada.

Poljubim ga u kosu.


Nema komentara :

Objavi komentar

Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.