Zavijeni u veo slutnje i svoje muke
Hvataju udah snova, iznad oblaka
Bezrazložnih briga pune im ruke
U pogledu odsjaj željenih koraka
Neizbrisiv reljef - brazde na licu
Svjedoči priču minulog vremena
U mislima crtaju neku novu skicu
Dio staze otet voljom životnog bremena
Rukuju oni tugom i čovječnosti alatom
Zidajući pute sreće prema zemlji i nebu
Usput, samohvalu kite skromnošću i zlatom
Za sjajom slobode u istini, imaju potrebu
Hodači, razarači i graditelji toplih gnijezda
Upiru pogled u sjaj nebeskih zvijezda
Nemir valova ih, kao sjenke, obali nosi
Ne pita za planove, ni odakle si, ni tko si
Hodaču je poći, ići
Vječno tragati
Jednom u cilj stići
I mekoću duha izvagati
1 komentar :
ova me pjesma pozvala i zadržala .bio je užitak iščitavati je
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.