Kolumne

subota, 6. lipnja 2020.

Miljenka Koštro | Hodači


Zavijeni u veo slutnje i svoje muke
Hvataju udah snova, iznad oblaka
Bezrazložnih briga pune im ruke
U pogledu odsjaj željenih koraka

Neizbrisiv reljef - brazde na licu
Svjedoči priču minulog vremena
U mislima crtaju neku novu skicu
Dio staze otet voljom životnog bremena

Rukuju oni tugom i čovječnosti alatom
Zidajući pute sreće  prema zemlji i nebu
Usput, samohvalu kite skromnošću i zlatom
Za sjajom slobode u istini, imaju potrebu

Hodači, razarači i graditelji toplih gnijezda
Upiru pogled u sjaj nebeskih zvijezda
Nemir valova ih, kao sjenke, obali nosi
Ne pita za planove, ni odakle si, ni tko si

Hodaču je poći, ići
Vječno tragati
Jednom u cilj stići
I mekoću duha izvagati

1 komentar :

Unknown kaže...

ova me pjesma pozvala i zadržala .bio je užitak iščitavati je

Objavi komentar

Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.