srijeda, 3. lipnja 2020.

Darija Žilić | Noćni rad





Noću pur pjenom popunjavaš
Cijevi i kamene zidove.
Rukavice, tišina, mrak, bez pucanja.
Na zemljanom podu sjede tvoji snovi.
U pozivu oko ponoći osjete se migovi,
Lagane uobrazilje, putene bespomoći.
Jutro ćeš provesti na balkonu zore,
Ušuškan u tanke niti vječnosti. Dođe
To bezvrijeme nakon teškog rada.
Portiri te u praskozorje pozdravljaju,
Krećete se istim obrnutim putem,
Zvijezde se do vašeg svemira u podne
Spuštaju. Stvari i ljudi koje vidite na
Danjem svjetlu, čine se kao iluzija.
Blještava i kratka.

Nema komentara :

Objavi komentar

Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.