aukcijski se nepotpuno osmjehnula
navlačeći patentni zatvarač na otvorenost facijesa
vjeđa su joj zagrebala po staklenim očima ritmično
i maskara rascvjetala u koncentrične čarne mrlje
– iako suze nije pustila –
vinjeta joj je pala na mekano podnožje jagodica
zategnuvši usne u jezero i jedan flegmatičan uzdah
tišinom je marširalo tisuću kukavičnih riječi
ništa nisam pitao:
zahvalno je raskrilila obrvu i vrata
da kao uvertiru udišem frezijski okus nadanja
Kolumne
|
|
|
|
|

utorak, 5. svibnja 2020.
Nikolina Antić | Akustična politura
Pretplati se na:
Objavi komentare
(
Atom
)
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.