četvrtak, 12. ožujka 2020.

Snježana Vračar Mihelač | Nadigrati samoću




Dolores
znam jer je netko s ulice
uskliknuo njeno ime
u rascvjetaloj haljini
otkopčanoj na nedostupnom mjestu
na leđima
i kaputom koji to prikriva
stigla je na susrete
brzih upoznavanja.
Dvadeset njih
po sedam minuta
do zvona za sljedeću rundu.
Jednom je ljubila mornara
umorila se od čekanja
i internetskog dopisivanja
dok je njenim stanom
krizom srednjih godina
odjekivala tišina.
Prije polaska na sastanak
po sedam minuta na osobu
trgnula je Dolores francuski konjak
njime zalila valijum
što joj je prepisao liječnik
dok joj je umirala majka.
Nasuprot nje
sjeda mladić od dvije banke
nedostaje mu cigareta
vidi mu se iz nervozom
isprekidanih pokreta.
Kaže Dolores
ubija me samoća
nisam to planirala.
Kaže on
da se ne lažemo
živim s majkom
imaš li cigaretu
hipnotizirajućim glasom
starijim negoli je sam.
Ona u cvjetnoj haljini
koju do sada nije imao tko zakopčati
para vrhom potpetice
zrak vruć od iščekivanja
gledajući netremice
u njegove vlažne oči.
Idemo odavde
vodi me!
Dolores sa svojim mesnatim usnama
uzme ga za ruku i povede
preostalih osamnaest
čeznutljivo gleda u rasute latice
koje ih plešući
u stopu prate.


Nema komentara :

Objavi komentar

Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.