Sunce i mesec jen druguga tira.
Cijegari se luviju i te cajt, denes bu ščera.
Cijeli dan dučem, ud ranuga jutra.
Gruntam pu noči koj delal bum zutra.
A unda sam zagledal buožuga voleka na cvijetu.
Istinu mi mudrijaš puvedal; same putniki sme na tem svijetu.
Još je rekel; ne žurim se nikam i sega dost imam.
Niš nigdar nem stekel, a bormeš koj nemam niti ne trebam.
Fejst furt si delal, imanja namnožil.
Žmefkuga, zlatnuga jarma sam si si složil.
Zdej te k zemlje vliječe, neda ti negda praf huditi.
Ni neba več ne vidiš, da tak pognjen muoraš biti.
Druobni buoži volek oči mi je širem otprl.
Život bum putepel, pud zlatnem jarmem bum vumrl.
Če baš je skupi i zlatni, z vrata ga bum hitil!
Guti me preveč, a mislil sam da me bu kitil.
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.