srijeda, 8. siječnja 2020.

Ružica Miličević | Mi


smo lutke od zemlje zaljubljene u vedrinu neba,
kurtizane suznih očiju u potrazi za muževima.
Mi smo ikra koja curi niz bokove vojnika
Iz nas vade našu djecu i daju im svoja imena.

Kastrirani božiji službenici
drhte u tundrama, a griju se u nama.
Mi smo tužna pjesma na raspukloj usni.
Naša tijela jedina znaju put do glazbe.
Ona čuju kako raste javor i ćutke jecaju u violinama.


Nema komentara :

Objavi komentar

Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.