Kroz mliječnu nijansu
s primjesom okera
u beskonačnosti nazubljenih sjena
tvoju ispruženu ruku
vapim
nesebična u čekanju
poput staklenog zvona
prozirna
odzvanjam tihost
Rišem
replike jave replike sna
sve dok me zamor
ne zalegne u konačnost šutnje.
Pluteni čep u vrtloženju
pitome prozirne plazme
tone u otvor od lišća.
On me usvaja
poput mjehurice od sapuna
udišući izdišući
kao da sam
najsavršenija kružnica
na Zemlji,
biser u kamenu mijehu
nepokolebljiva u razgovoru
s jekom.
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.