Kolumne

srijeda, 20. studenoga 2019.

Ivna Ivanković | O subjektivnosti


U mojoj me subjektivnosti samo Ti možeš obgrliti…

Jer je subjektivna, o subjektivnosti je izlišno govoriti. Naime, ona je shvaćena samo subjektu na njegov način. U dijeljenju s drugima ona postaje sadržajem. Moja subjektivnost, ono što je meni subjektivno, moje, ja, dok govorim postaje zajedničkim sadržajem. Koliko toga svojeg želim staviti na stol među nas da postane zajedničkim sadržajem? Jer, budimo realni, drugi, ama baš nikada, ne može razumjeti našu subjektivnost. Pod čim mislim na prvenstveno doživljaje, osjećaje, slutnje, tiha razmišljanja, pomake srca, milimetre duše, kapilare misli, jecaje daha.

Oh, ne. Drugi nikada ne može biti ja. Drugi je drugi. Baš zato.

Da, moje biće nije protežuće preko cijelog svemira, ali se u mojem biću može protezati svemir. Ne posjedujem niti djelić stvarnosti, ali mogu biti posjednik vlastito doživljene stvarnosti. Mogu graditi ogledalo svoje nutrine, brižljivo ga laštiti. Samo moje ogledalo. Jedino je i dostojno moje nutrine. Ljudi s rabljenim zrcalima u svojoj duši, gledaju u tuđa zrcala svoje realnosti. Nije li to najveća krađa, i najveća nemarnost prema sebi, dopustiti takvo što. Povreda subjektivnosti. Sebe kao subjekta.

O subjektivnosti je izlišno govoriti jer je ona u svojoj biti subjektivna. Dakle, od drugog nikada shvatljiva, pa time niti razumljiva. O njoj mogu govoriti samo oni koji žive od pažnje, ali ne i razumijevanje. Tako postaju trgovci svoje nutrine. Kladim se da im unutarnje zrcalo izgleda kao mozaik plastike, jer su komadiće gledišta svoje nutrine zamijenili za svjetlucavi pvc. U njemu sada ne vide ništa, ali doimaju se sami sebi bogatijima. U tom se valjda vidi što znači biti siromah duhom.

Nije naše svo iskustvo subjektivno. Daleko od toga. U tom slučaju ne bi bilo potrebe da itko drugi postoji osim nas, kada bi sve bilo subjektivno. Pronalazimo se u sličnim općim iskustvima – zato se i razumijemo. Ljudi smo, dijelimo istu ljudsku sudbinu. No, neke stvari u nama su doista subjektivne. I one su pridržane za nas, za dragoga Boga koji nas jedini razumije i obgrljuje i za eventualno tihog slušatelja u svetome stavu prema toj subjektivnosti.

Nema komentara :

Objavi komentar

Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.