(In the Name of Borghesia)
Jučer,
došavši kući
odmah nakon posla,
izvadio sam stare kasete iz ormara.
Još uvijek rade.
Malo sporije, ali rade.
Čujem
„…gore na površini
vijore se zastave…“
i nekom u daljini
„…pleh banda svira himnu…“.
Slušam kako
… galebovi kriče
i pogledom traže
komadiće mesa“ i sjetim se svega.
kao da bilo je jučer.
Slušam, iako to nigdje nije zapisano
„…sve boje ljubavi su mrtve...“
i smijem se tužan dok sjedim
na rubu stare, rasklimane fotelje,
jer…
možda su ipak „sve moje“ ili „tvoje“,
a ne „boje ljubavi su mrtve...“.
Sunce je opet nestalo na zapadu.
Nestale su boje!
Mrak i ja,
sam „uglavnom u crnom…“
i „…bez pitanja…“ sanjam kako palim zadnju cigaretu
prije odlaska.
Ponekad sjetim se i prijatelja
kojih više nema.
Sjedim sam i šutke gledam stare kasete,
a njih ima, ima ih ima
jer nisam imao dovoljno para za ploče.
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.