utorak, 19. studenoga 2019.

Denis Kožljan | Delia Owens: „Djevojka iz močvare”


Štivo koje nas uči i obogaćuje

Teško je u posljednjih nekoliko godina pronaći pravi izbor čitanja za knjigoljupce. Jesu li razlozi nedostatak inspiracije, brzina kojom živimo ili nešto treće, ostaje za utvrditi, no ono što nam je autorica ovog prekrasnog bestselera, Delia Owens argumentirala i ispričala, tjera čovjeka da čita i ne sjeti se ni na tren ostaviti dio teksta za kasnije. Zašto? Jednostavno zato jer u štivu pronalazimo sve ono lijepo, interesantno, onaj splet okolnosti događanja glavne junakinje, djevojčice Kye Clark koji nas drži budnima dok upijamo sadržaj.

Bogate lirične slike i opisi pejzaža Sjeverne Karoline toliko su slikoviti i obogaćeni detaljima da gotovo čitatelja ostavljaju na samom mjestu odvijanja radnje. Močvara, voda, ptice, dakle sav biljni ali i životinjski svijet ima svoju fabularnu težinu, a onda vrlo vjerojatno i mnogobrojne likove (djece) i starijih stanovnika, ribara i članove obitelji stavlja u kontekst sa glavnom junakinjom.

Čitajući ovo fascinantno elegično štivo, imala sam osjećaj da mi se duša obogaćuje, pa i u onim tmurnim trenucima kada Kye ostaje sama, bez brata i sestara, bez majke i oca. Postavlja se pitanje što bi se dogodilo sa tako dobroćudnom djevojčicom nekog drugog imena ili socijalnog statusa. Je li bi i ona u prilikama koje ne daju nadu za opstankom, uspjela odrasti i živjeti u prilikama poput ove glavne junakinje? Ona nije mogla naći svoj put i svjetlost u školi među svojim vršnjacima, među ljudskom vrstom, dapače bježi iz takvog gnijezda i vraća se močvari, svom staništu od trstike te time uspijeva vrlo vjerojatno ono što nitko ne bi. Uči pisati i čitati, uz put pomaže ljudima u mjestu prodavajući školjkice. Toliko je vrijedna ali i empatična, preplavljena osjećajima u određenim situacijama u koje upada da li slučajno ili joj je život tako odredio.

Autorica se pobrinula da knjiga ima sve dijelove radnje tako da čitatelj ne biva zakinut, a ni zbunjen iako je sadržaj vrlo opširan i detaljiziran. No, očito je da svaki dio ovog autorskog djela služi svojoj svrsi i taman kad pomislimo kako je to kraj jednog životnog vrtuljka, spisateljica nas uvodi u novu radnju kojom se raspliće jedna faza Kyinog teškog puta. Pa, ljudi moji! I ona ima srce, dušu, i ona je od krvi i mesa, i ima se pravo zaljubiti, pa samim time i pogriješiti u odabiru. Sve je to ljudski. I možda je odabrala krivog mladića, čovjeka sumnjive prošlosti. Ništa čudno jer djevojka je kratko imala priliku odrastati i socijalizirati se. Umjesto majčinih savjeta, Kye se u dijelovima noći i dana susretala sa prirodom i njenim stanovnicima, uspostavljala odnose sa nečim neuobičajnim. Hrabra poput prave tigrice, upuštala se u sve zadatke osluškujući zov majke prirode. Samim time knjiga nije jednolična već jedno izvrsno, pomalo i šokantno, filmski razrađeno prozno djelo. Hvala iskusnoj autorici koja je vlastitim iskustvom života uspjela dotaknuti ljubitelje čitanja pretočivši knjigu u majstorske oblike forme i sadržaja, vrlo pitko štivo, bez puno filozofskog promišljanja. Likovi su ti koji stavljaju točku na "I" i čine okosnicu radnje i služe svrsi. Sve u svemu, preporučam „Djevojku iz močvare” i pohvaljujem autoricu (s divljenjem).

1 komentar :

  1. hvala...a ovo je više od prekrasnog štiva i preporučujem od srca

    OdgovoriIzbriši

Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.