petak, 22. studenoga 2019.

Ana Narandžić | Kuća



Izdana od svojih ljudi,
oglušila od zadnje škripe
ulaznih vrata
povukla se u sebe,
poklonivši povjerenje kamenu u temeljima.

  Zakržljali zvuci ispod njenih stropova
  Sudaraju se i lome se na komadiće,
  bodu i zabijaju  se
  kao staklo razbijenih čaša u bosa stopala

    Priča se da ta kuća,
kao trudnica, u utrobi nosi dvjesta kvadrata.
Dvjesta kvadrata bračnih postelja,
Dječjih krevetića,
Stolića za ispijanje kava,
Digestiva,
Rashlađenog vina,
   intimnih prostorija,
   koje od otrova čiste dušu i tijelo.
   Njeni ljudi u brazdama  iza obzora
ponovno sade  izdanke,
koji se ne primaju na njenoj okućnici.
Guši ih korov nabujao
prije,  poslije,  između i za vrijeme ratova

  Jedan preparirani golub u njenom potkrovlju
  sanja krila koja grle zemlju  i nebo,
  okućnicu bez korova
  i u zgusnutoj praznini
  traži mir koji je ispustio iz kljuna
 

Nema komentara :

Objavi komentar

Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.