četvrtak, 10. listopada 2019.

Marija Pavković | Siyah Gece


I dalje sam na klupi među mirisnim čempresima
Graničnim linijama bojišnice,
A mi u dubokim, zelenim rovovima,
Smeđim samo prividno.
Smiješim se na ekranima na kojima sam se htjela smiješiti i u
Istanbulu
Misliš da mi ruke ne drhte kad se sjetim želje za
Trganjem kože
Samo za još jedno proljeće
Žute haljine?

Nema komentara :

Objavi komentar