Kolumne
Jelena Hrvoj |
Eleonora Ernoić Krnjak |
Martina Sviben |
Mirjana Mrkela |
Aleksandar Horvat |
nedjelja, 6. listopada 2019.
Katarina Zadrija | Prašina
Zabila sem rouke
Vu tu meku touplu prašinu
Do lakta
I narajši bi se vunje kak kokoš
Sfifeljila
Če baš bi i sa prašna bila.
Na svoje grude,
Na svojem sem doma!
Tu lasi mi i bez
Maske, balzama i šampona
Kak batunika diše
I meka toupa prašina
Bolje nak čokoladna kupka
Mi godi.
Dojdi, neboj se,
Skup z doumlju
Zabi rouke vu tu prašinu
Nek bose ti noge grieje
Nek srčece od sreče ti se smieje!
Oko pojasa me privini,
K sebe pritisni,
Prehiti
Nek skoturamo se skupa
Kak špekule po prašnomu poutu.
Naj se bojati rouke v prašinu porinuti,
Suha je, same ju stepeš
Z vodu zo sebe spereš.
Onoga kej voda oprati more
Nek nebu te stra.
Črnoga obraza ti se boj
Njega ni šmirglin osvetlal nebu!
Labels:
kajkavski
,
Katarina Zadrija
,
poezija
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.