petak, 18. listopada 2019.

Ivan Domančić | Smrt u kasno poslijepodne


Mogao bih ostaviti sve za sutra
te čekati da me ubodeš poput pčele
da natečem i eksplodiram u iluziji svijeta
iz perspektive žene.
Mogao bih se nagnuti preko ruba zgrade
te pustiti tvoju ruku i gledati te kako plačeš
posljednji put.
Mogao bih ovu nedjelju ručati s obitelji.
Mogao bih biti pristojan za stolom.
Mogao bih popiti kavu poslije ručka i popušiti bar jednu cigaretu.
Mogao bih voziti bicikl po prirodi.
Mogao bih se uredno počešljati.
Mogao bih voditi ljubav s djevicama.
Mogao bih zaboraviti na sva sranja.
Mogao bih umrijeti u kasno poslijepodne.
Bez introspekcije omče, već me ništa ne guši.
Među grmlje se skrivaš i promatraš moj mozak
kako se peče sredinom srpnja.
U svom ovom ludilu smiješno izgleda unutarnji tijek misli
mladog umjetnika.

Nema komentara :

Objavi komentar

Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.