Kolumne

nedjelja, 22. rujna 2019.

Ivan Španjić | Čovjek


Ja sam čovjek. Neću kriti.
I ne čini me većim no jesam.
I uvijek ću čovjekom biti.
I kada odem, kad me ne bude,
neka to bude ova pjesma.

Smijao sam se prizoru divota,
ljutio se nepravdi svijeta
i plakao sam s tugom života
i lutao bih baš kao i vi
kad snažna obuzela bi me sjeta.

I ja sam bio jak i nejak.
I ja bih plakao u tami.
I ja bih oslijepio u blještavilu
svjetla. I ja vapim za dušom
kao i vi kad stojite sami.

I ja sam bio vrijedan i bezvrijedan.
Podilazio sam žudnjama i kušnjama.
Bio sam nesretan i presretan.
I ja se borim sa svim zlima
što žive i dišu oko nas i u nama.

Da. Ja sam jedan od vas.
Životom ću biti i ostati čovjek.
Nebu sivu i plavu puštam glas!
Neka i bogovi znadu tko sam ja
tko ću biti i tko sam bio oduvijek.

Nema komentara :

Objavi komentar

Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.