subota, 7. rujna 2019.

Ivan Domančić | Mehanički limun


Vratit će se ambalaža u pet popodne
po najgoroj vrućini sredinom prožvakanog ljeta.
Marljivi patuljci, kao i obično,
svakog petnaestog u mjesecu
čekaju plaću i skidaju rogove vragovima.
Nitko i ništa bez šest metaka u bubnju,
priključuju se nosorozima kroz pustinju.
Zaranjaju u umivaoniku.
Spavaju u noćnom ormariću.
Šapuću tihim glasom i trepću glasno.
Tri slijeda na meniju ljudoždera
Sve bez računa s napojnicom u stražnjem džepu.
Anđeli bez krila, pljuga u ustima, bezimene reprize,
te ruganja s poštovanjem.
Gorčina u mozgu robota.
Svinje koračaju iznad kolnika.
Tope se sladoledi i kapljicama prljaju neke stare Starke.
Ne mislim na ženine brkove već svijetlim u slijepoj ulici.
Pišam i brojim mrlje oko pisoara
te pokušavam pronaći prikladne riječi koje bi uputio curi
za susjednim stolom.
Ne govorim ništa
ali zato kažem sve.
Mali osmijeh zadovoljstva u kutu usana.
Da mi te bar liznuti prije sna.

Nema komentara :

Objavi komentar