Kolumne

ponedjeljak, 9. rujna 2019.

Goran Krapić | Znatno od držanja dalje (poetski ciklus)


DAHOM

poticajni su me zvuci kao uvijek
zube kad usnice bijele otkriju

klobuke smo dahom
mjesto vjetra 
na proplanku
maslačke

još igrarija nam srce 
igara
ustvari
smijeha traži

balone možda
od sapunice

no pustimo i za kasnije
poslije
poslije poslije
 nešto
uštogljene katkad
mojetvoje
(More to je?!)
ulice

PORINUĆA

Kako podnose što većinu propuštaju dana,
prva ne samo porinuća?
(Uvijek su, jasno, prva, znaš što govorim.)

Zaplivala, naime, nekome su djeca
i preko mjere (do mjere, kako drukčije),
na minute i dubine, do mreže,
kako kažu, znatno od držanja dalje.

Snimke i slanja razna spominješ,
za blizinu moderne nazive.

Lijepo je gledati reprizu, slažem se.
(Ali samo ako, ako i još ako, drukčije ne može se.)


BAŠ I NE

„Ne ponavljaj me‟, kaže mi kći.
A nepoznat netko: „Slijedi me!‟

Nju bih htio ponavljati,
a njega mi se baš I NE...

Nema komentara :

Objavi komentar

Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.