četvrtak, 19. rujna 2019.

Božica Jelušić | Jesenski oproštaj


Nacrtaj me onim tankim prstom,
Na uvelom listu javorovom.
Svijet miriše ocvalim korovom,
Bršljan drži stablo rukom čvrstom.

Čekam da se odsjaji poslože,
U valjanom staklu na prozoru.
Gdje krajolik svjetluca u zoru,
Ko maurske ukrašene kože.

Dodirni me usnom ko satenom,
Iza uha, gdje se prošiv para.
Dok od žege usred kamenjara
Gori vrijes u srcu poraženom.

Još me drže na okupu niti,
Sitnom iglom vez križarski vezen.
Staro tkanje, izbledjeli dezen,
Što će sutra na vašaru biti.

Kupovat će ljudi kod kramara,
Raspadnute strane spomenara.


Nema komentara :

Objavi komentar

Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.