četvrtak, 8. kolovoza 2019.

Miljenka Koštro | Ivica Kesić: Odbljesci praskozorja


Treći poetski izlet Ivice Kesića
U dogovoru s autorom pristadoh napisati osvrt za njegovu novu zbirku poezije čiji je izdavač HKD Napredak Kreševo, kojoj su prethodile dvije: Ispod našeg neba u izdanju Klepsidra Kreševo i Svjetionik u izdanju HKD Napredak, Kreševo. Kako sam reče, slučajno se našao u poetskim vodama. Čitajući njegove pjesme shvatila sam da on cijelim svojim bićem pripada tom poetskom svijetu.
U čitateljsku optjecajnost, Ivica Kesić, pjesnik iz Kreševa,  grada bogate povijesti, smještenom između obronaka planine Bitovnje, u  Središnjoj Bosni, kroz koji teku rječice Kreševčica i Dragušnica, uputio je svoju treću zbirku poezije pod naslovom Odbljesci praskozorja u izdanju HKD Napredak Kreševo.  Doista lijepo je živjeti uz spoznaju da će novo jutro svanuti i ponuditi svijet u bojama. Zapravo, tu i je ta simbolika naslova. Zbirka se sastoji od sedam odjeljaka koji, iako tematski različiti, čine jednu skladnu cjelinu. Jasno, kvaliteta zbirke se ne mjeri brojem pjesama, nego njihovom kakvoćom. Zbirku vrijedi čitatelju učiniti dostupnom ako u njoj vrijedi jedna pjesma, a u ovom trećem poetskom izletu Ivice Kesića možemo pronaći pregršt vrijednih, zanimljivih i metaforičnih stihova. Autor reda misli u poetski vijenac, želeći do kraja ostati svoj. On jednostavno pjeva, lakoćom slaže rime koje daju dinamiku njegovim pjesmama. U standardizirani stih, kojim se koriste mnogi pjesnici, na vrlo originalan način ugrađuje svoja životna promišljanja, nadanja i čežnje. Čitajući njegove pjesme, u kojima je ostavio dio duše, osjećam se kao da sam zalutala u neki već poznati poetski svijet, ali na neki način novi, melodični svijet, ili na neku livadu punu šarenih poetskih cvjetova koji mirišu zagonetnim mirisima.


U prvomu odjeljku pod naslovom Na raskrižjima života, poziva na svjetlo, odabire svjetlo, teži duhovom;
Ne budi biser u školjci
Što bez nade čami na dnu oceana;
Izađi na svjetlo nek ti zlatni konci
Spletu vijenac od noći i dana.
                    (Izađi na svjetlo)
Kroz dvadeset pjesama, u ovom odjeljku autorove misli su uperene prema nebu dok on čvrsto stoji na zemlji. On je samosvojni putnik koji se neprestance vraća na perone ljubavi. Autor ima snažan osjećaj za ljepotu stiha i potrebu da dalje krene u pjesničke avanture. Izdvojit ću kao primjer stihove u pjesmi Jesenji smiraji gdje kaže:
Jesenji smiraji posustali ječe
        .......
Kao pjesnik što žali za iščezlom slavom.

Drugi odjeljak donosi deset pjesama. To su Pjesme s posvetom. Kesić dalje pjeva Bosni:
Lijepa naša Bosno, kolijevko Hrvta
Povijest ti je kovana od krvi i zlata;
Skupo plaćena tvoja je sloboda
Ne dozvoli nikomu da ti dušu proda.
                   (Lijepa naša Bosno)
Jednu pjesmu posvećuje i svetom Franji Asiškom;
Rijekom Evanđelja pojio si žedne,
Zalutalim bio putokaz i znamen
A u svodu Crkve moćne, nepregledne
Bio i ostao zaglavni si kamen.
                (Pjesma sunčevom bratu)
U nastavku pušta suzu za Posavinom, pjeva svom rodnom Kreševu, nekoliko stihova posvećuje pjesniku i boemu Iliji Koziću-Ladinu, itd.
 Treći odjeljak, kroz dvadeset pjesama, pod naslovom U labirintu nastojanja, gdje on i ona, bezimeni, ritmom ljubavi i snova prolaze kroz labirinte nespokoja, tečnim stihovima teku riječi, odraz života, nošene ljepotom rime. Autor traga za srećom, koja se s njim poigrava, pa je na trenutke dohvatljiva, pa opet neuhvatljiva, ipak natopljena emocijama i uvijek tu negdje blizu. Neki stihovi su burni, a neki teže smiraju, kao i život, koji je ponekad kao nemirna, a ponekad kao mirna voda.
I opet bez sna čekam zoru novu,
Vino će crno mjesto krvi teći,
Tebi od srca sviram pjesmu ovu,
Sve tajne moje ona će ti reći.
                     (Noći nespokoja)
Sonetni intermezzo je naslov četvrtog ulomka. Ivica Kesić kroz sonetni niz otvara dušu i zalazi u neistražene labirinte iz kojih istječu melodični i ritmični stihovi koji teže svijetloj strani života. On ne hoda uskim hodnicima nego širokim hodnicima ljubavi koji su uvijek otvoreni za romantične trenutke, te otkriva i one intimnije osjećaje kroz koje izlijeva žudnju za ljubavlju, za voljenom ženom, životom i ljepotom. On i ona plove mirisom skamenjenog cvijeća. Ne zaobilazi ni trenutak u kojemu odgovore traži u naručju šanka i kada joj pjesme piše, gdje, između ostalog kaže:
                    ….
S tobom najsmjelije želje mi se roje,
Gutam ruku tvojih užarenu plimu,
Volio bih vatru te ljubavi tvoje
Skrivenu u njedra ostavit za zimu.
              …
U petom odjeljku, Pred žrtvenikom ljubavi, izlazi na čistinu i kroz dvadeset i jednu pjesmu  nastavlja u ljubavnom tonu. Stihovi jednostavno usisavaju njegove osjećaje, pa tako u pjesmi Rana od riječi kaže:
Ako te ne sretnem nikad,
Neću tužan biti ni tad;
Da misliš na mene znat ću,
Sve dok živim, dok me ima
Da te ljubim u snovima.
Šesti dio je rezerviran za Juditu, ženu koja ima hrabrosti lupiti šakom o stol i izaći iz grada još prije svitanja kako bi pomogla svomu narodu.
U sedmom odjeljku, O tempora, o mores, u pjesmi Mračno nebo, kao i na samom početku zbirke, želi izlazak na svjetlo gdje je sve vidljivije.
I opet ću nebo zamoliti samo,
Da u dušu moju okovanu, grešnu
Utisne lik njen anđeoskog bljeska
Ne bi li mi mračnu otjerao sjenu.
             (Mračno nebo)
Za kraj, između ostalog, nudi poznate mudre izreke utkane u svoje stihove i cijelu zbirku završava pjesmom Pantea rei.
Autor, kada ga na trenutak obuzmu mračnije misli, i dalje plovi lađom sreće, zabavlja se, žudi za svjetlom i ljepotom, stihovima se poigrava, iznosi na vidjelo svoju intimu, dvojbe i nade, kroz stihove putuje do pakla i nazad. Sva svoja raspoloženja interpretira na pozitivnoj podlozi. On otvara prozore duše da svjetlost dopre do najskrivenijih kutaka, vozi svojim poetskim pravcem i iza sebe ostavlja skladne lirske odsjaje. Njegove pjesme su:  ljubavne,  duhovne,  domoljubne,  misaone, pejzažne... Bogat jezik, elegantno oblikovani i stilski ukrašeni stihovi, zanimljivi lirski momenti, osebujan poetski izričaj, bogat unutarnji svijet, kao i druge posebnosti ovih pjesama, daju mi za pravo reći kako je ovo vrlo vrijedna zbirka poezije.
Vjerujem da će Odbljesci praskozorja pronaći put do mnogih čitatelja i zadovoljiti istančani osjećaj za poeziju kod književne kritike. A autoru želim još puno poetskih odsjaja koje će podijeliti s čitateljskom publikom i u to ne sumnjam da će ih biti, a nama koji volimo čitati poeziju, ili kako ja volim reći pjev duše, priuštiti obilje zadovoljstva dok ih budemo čitali. Netko je lijepo kazao kako je poezija nebeski med koji teče iz nevidljivih saća duše, pa evo knjige za užitak u poetskoj slasti, a autoru čestitam i zahvaljujem na ovim lijepim pjesmama.

Nema komentara :

Objavi komentar