petak, 19. travnja 2019.

Milko Kiš, klavijaturist „Hladnog piva“, predstavio se kao šansonjer


Piše: Sandra Pocrnić Mlakar

Idi pa vidi što ti radi žena/uvijek kada dođe prijateljica njena/ti znaš da to nije šala/ pjevati glasno usred lokala – jedna je od strofa Milka Kiša u pjesmi „Idi pa vidi“ iz njegove prve zbirke poezije „Svirao sam po najgorim birtijama ovog grada“ koju je promovirao u prepunoj knjižnici Bogdan Ogrizović. Pred brojnim ljubiteljima poezije, stihove Milka Kiša raspoloženo su naizmjence čitali njegovi prijatelji izazivajući oduševljeni pljesak, dok je sam autor uz gitaru otpjevao nekoliko uglazbljenih pjesama, koje se nalaze na CD-u-priloženom uz knjigu. Jer, kako je navedeno na poleđini, tekstovi „bolje funkcioniraju ako ih se konzumira s glazbom, a mogu se i samostalno pročitati“.


Milka Kiša svrstavaju u šansonjere koji njeguje žanr ulične pjesme. Većina njegovih pjesama izvedena je na pjesničkim skupovima, festivalima šansona, promocijama, na radiju i televiziji. U svojim stihovima Kiš izvrće predrasude i ironizira okoštale odnose, provokativno subjektivan i šarmantno nekonvencionalan, čime postiže identifikaciju i empatiju. Iako slobodnih, nepredvidivih asocijacija, izražava se ritmičnim stihovima i simetričnim i pjevnim rimama.

Multiinstrumentalist i svestrani umjetnik, Milko Kiš svira klavijature u bandu „Hladno pivo“ od 1999.  godine. Radi kao pedagog i bavi se slikarstvom te vodi pjesničko-glazbeno okupljanje „Preludiranje“.

Zbirku Milka Kiša sa CD-om objavila je Naklada Semafora, a urednica je Silvija Šesto.

Milko Kiš: Svirao sam po najgorim birtijama ovog grada

Svirao sam po najgorim birtijama ovog grada
za skitnice, propalice i pijance
za noćne radnice  i kamatare
svirao sam za moje stare znance

Za dečke što: pijeju, padaju i ne odustaju
za usamljenu ljepoticu
uvijek za veselo društvo kraj šanka
ili za nju, koja nije tu

Svirao sam za svadbe i za rođendane
za mnoge bezrazložne provode
za godišnjice braka i mature
odlaske u vojsku i sprovode

I gađali su me čašama,, flašama, tanjurićima za kavu
žlicama, vilicama, stolicama
svim mogućim sitnim inventarom
petardama, stolovima, policama

Gađali su dobro, gađali vješto
aperitivom, predjelom, vrelom juhom
purama, mlincima, giricama
lignjama bečkim i starim kruhom

I dolazili su obrtnici iz susjedstva
dali milijune za pjesme tužne
ili smo svirali heavy metral
Za mehaničare i radnike pružne

A daj, sad sviraj onu našu
tražio je dečko s jedinicom iz povijesti
kamiondžije su rekli sviraj što hoćeš
al'drugi put moraš i pevaljku dovesti

Jedan je rekao: Pa niste ko zna kaj
zbilja svirate najgore smeće
preko puta su sto puta bolji
al' nama je drobio cijelo veče

I tukli su se dečki, nije da nisu
mnoge su njuške raskrvarili
onda su opet zajedno pili,
malo se ljubili, malo cipelarili

A od svih priča o provodima
sjećam se tek nekih polovnih dama
kad netko spomene komade i lovu
taj sigurno nije svirao s nama

Ti kažeš da život je negdje drugdje
da ovaj ovdje je tek njegova sjena
da dobrih birtija je sve manje
da sve manje je dobrih žena

Jedanput ćeš ih sigurno naći
utješim ponekog od tih kretena
da ne moram slušati nastavak priče
kako su mu prošla najbolja vremena

Svirao sam po najgorim birtijama ovog grada
Za skitnice, propalice i pijance
Za nožne radnice i manijake
Svirao sam za moje stare znance

Naslovna pjesma iz zbirke „Svirao sam po najgorim birtijama ovog grada“, Naklada Semafora, Zagreb, 2019.

Nema komentara :

Objavi komentar