Milko Kiš, klavijaturist „Hladnog piva“, predstavio se kao šansonjer

Piše: Sandra Pocrnić Mlakar

Idi pa vidi što ti radi žena/uvijek kada dođe prijateljica njena/ti znaš da to nije šala/ pjevati glasno usred lokala – jedna je od strofa Milka Kiša u pjesmi „Idi pa vidi“ iz njegove prve zbirke poezije „Svirao sam po najgorim birtijama ovog grada“ koju je promovirao u prepunoj knjižnici Bogdan Ogrizović. Pred brojnim ljubiteljima poezije, stihove Milka Kiša raspoloženo su naizmjence čitali njegovi prijatelji izazivajući oduševljeni pljesak, dok je sam autor uz gitaru otpjevao nekoliko uglazbljenih pjesama, koje se nalaze na CD-u-priloženom uz knjigu. Jer, kako je navedeno na poleđini, tekstovi „bolje funkcioniraju ako ih se konzumira s glazbom, a mogu se i samostalno pročitati“.

Milka Kiša svrstavaju u šansonjere koji njeguje žanr ulične pjesme. Većina njegovih pjesama izvedena je na pjesničkim skupovima, festivalima šansona, promocijama, na radiju i televiziji. U svojim stihovima Kiš izvrće predrasude i ironizira okoštale odnose, provokativno subjektivan i šarmantno nekonvencionalan, čime postiže identifikaciju i empatiju. Iako slobodnih, nepredvidivih asocijacija, izražava se ritmičnim stihovima i simetričnim i pjevnim rimama.

Multiinstrumentalist i svestrani umjetnik, Milko Kiš svira klavijature u bandu „Hladno pivo“ od 1999.  godine. Radi kao pedagog i bavi se slikarstvom te vodi pjesničko-glazbeno okupljanje „Preludiranje“.

Zbirku Milka Kiša sa CD-om objavila je Naklada Semafora, a urednica je Silvija Šesto.

Milko Kiš: Svirao sam po najgorim birtijama ovog grada

Svirao sam po najgorim birtijama ovog grada

za skitnice, propalice i pijance

za noćne radnice  i kamatare

svirao sam za moje stare znance

Za dečke što: pijeju, padaju i ne odustaju

za usamljenu ljepoticu

uvijek za veselo društvo kraj šanka

ili za nju, koja nije tu

Svirao sam za svadbe i za rođendane

za mnoge bezrazložne provode

za godišnjice braka i mature

odlaske u vojsku i sprovode

I gađali su me čašama,, flašama, tanjurićima za kavu

žlicama, vilicama, stolicama

svim mogućim sitnim inventarom

petardama, stolovima, policama

Gađali su dobro, gađali vješto

aperitivom, predjelom, vrelom juhom

purama, mlincima, giricama

lignjama bečkim i starim kruhom

I dolazili su obrtnici iz susjedstva

dali milijune za pjesme tužne

ili smo svirali heavy metral

Za mehaničare i radnike pružne

A daj, sad sviraj onu našu

tražio je dečko s jedinicom iz povijesti

kamiondžije su rekli sviraj što hoćeš

al'drugi put moraš i pevaljku dovesti

Jedan je rekao: Pa niste ko zna kaj

zbilja svirate najgore smeće

preko puta su sto puta bolji

al' nama je drobio cijelo veče

I tukli su se dečki, nije da nisu

mnoge su njuške raskrvarili

onda su opet zajedno pili,

malo se ljubili, malo cipelarili

A od svih priča o provodima

sjećam se tek nekih polovnih dama

kad netko spomene komade i lovu

taj sigurno nije svirao s nama

Ti kažeš da život je negdje drugdje

da ovaj ovdje je tek njegova sjena

da dobrih birtija je sve manje

da sve manje je dobrih žena

Jedanput ćeš ih sigurno naći

utješim ponekog od tih kretena

da ne moram slušati nastavak priče

kako su mu prošla najbolja vremena

Svirao sam po najgorim birtijama ovog grada

Za skitnice, propalice i pijance

Za nožne radnice i manijake

Svirao sam za moje stare znance

Naslovna pjesma iz zbirke „Svirao sam po najgorim birtijama ovog grada“, Naklada Semafora, Zagreb, 2019.