nedjelja, 7. travnja 2019.

Ljiljana Hidić Pasariček | Ona


Očima djeteta ona gleda
i kad je tužna...
i u sretne dane.

Vida ranu i kad krvari njena,
sve nevere na sebe primi,
smije se kada kiše bi lile,
snažno joj srce i kad zaboli.

Ona je jaka i kad je slaba,
žena je što strašću gori,
kad ledeni svijet okova nade
i ne dade se ništa mači,
žarnom se dušom,
po ledu tom prospe.

Utjehom drugima biva,
a za se ne zaište ništa,
puna je ona ljubavi, topline...
ona se bori kada sve je protiv.

Ispija pelin umjesto meda,
s usana njenih jauk nećeš čuti.
Dušu u duši srcem stisne...
u debelim snjezima
prtinu gazi...
kao da ništa se zbilo nije.

Lome joj pupe,
mladice, grane...
tek kap koja,
za lomovima kane,
al' ona se ne da...
ona je žena...
snažno ona nosi
mnoge rane u svoje dane.

Nosi tu sreću...
majka je svom' blagu,
u prepunih nevera
valima burnim.

U pogledu joj smiraj
majčinstva... ljepote...

Glasovir ko'g
nitko osim nje ne čuje,
dolazi iz kutka
gdje životom ljubav živi...
a dirke su meke
u ljubavi satkana je glazba
u kojoj se svemir
sakrio od loma.

Zvijede su njene staze
i ljubav putnika slijepa.
U vremenima teškim
za nevera i bura,
planetom se smijeh zaori,
to gorda žena
ljubavlju grije...
tu gordu ženu
svijet voli...

Pasariček Hidić Ljiljana (S ljubavlju ženama)

Nema komentara :

Objavi komentar