Kolumne

nedjelja, 7. travnja 2019.

Božica Jelušić | Rekvijem za kino ili dobrodošli na planet majmuna!



Čujem da se u mojoj prijestolnici zatvara moje najdraže kino. Budući da odsjedam u svom "studentskom" gnijezdu na Cvjetnom trgu, rekla bih da je to KINO EUROPA, čije će ime uskoro prijeći u zaborav i legendu. Na nekom mjestu među svojim stihovima, UJEVIĆ veli kako je "Postelja posljednja jahta siromaha", pa je slijedom parafraze, KINO POSLJEDNJA LUKA TRAGAČA ZA ILUZIJOM. Ima nas, naravno, koji bez iluzije ne možemo opstati. U polutami kina, u onom raju pomičnih slika, mi smo svoji na svom. Uzdišemo, srce nam bubnja, "navijamo" za likove s celuloida, plačemo, katarzično se pročišćavamo, buntovno stežemo šake, dišemo iz dijafragme, pamtimo i patimo u toj "paralelnoj stvarnosti", ponekad jačoj od zbilje.

Ja sam dijete sa sela, koje je prošlo kroz Lauševu "filmsku školu" , te sam između dvanaeste i petnaeste godine znala što su ovi pojmovi: sinopsis, scenarij, knjiga snimanja, rakurs, krupni plan,mizanscena, kadar, sekvenca, švenk, perspektiva, filmska slika, režija. To mi je mnogo pomoglo tijekom mladosti, budući da "Tko više znade, više uživa", pa smo tako, pregledajući filmove iz KINOTEKE, od "Oklopnjače Potemkin" do talijanskog neorealizma, mi klinci s brazde i livade, naučili koliko je velika filmska umjetnost, koja u sebi spaja nekoliko izvanrednih umijeća: literaturu, slikarstvo, pokret,mimiku, glazbu, scenografiju i nadasve, moć "posuđivanja osobnosti" nekom zamišljenom liku. Stoga nije čudo da sam se, odmah po dolasku u Seattle, prvo raspitala za dvije lokacije: Gdje je tržnica i gdje je najbolje kino? Nekim čudom, bili su jedno pored drugoga: Pike Market i kino kome sam zaboravila ime, no pamtim svaki film koji sam u njemu gledala!

Da bih dočekala nedjeljnu predstavu i dobila 10 dinara od svoga strogoga oca, morala sam cijeli tjedan biti "kud on okom, tu ja skokom", uz podrazumijevajuće odlične ocjene, pomoć u kući, poslušnost i svašta što je danas iščezlo iz kućnoga odgoja. Čekala sam do posljednjih 15 minuta za odobrenje da stanem u beskonačni rep za "Djevojku s rijeke", "Winetua", "Ubiti pticu rugalicu", "Prodavačicu ljubičica" i "Majko, slušaj moju pjesmu". Da, pogodili ste: Ja sam voljela SVE filmove i ta su dva sata u kino dvorani bili moja uzašaća, "vnebozetja", moje prve ekstaze u životu. Nebrojeno puta, kad bih nekome prepričavala film, dobivala sam naknadne komentare: "Nemoj mi nikada više pričati, film nije tako dobar kako ti prepričaš" ili "Ja pola toga u filmu nisam vidjela, odakle si to izvukla?". Ja bih, naime, sadržaju dodala svoj DOŽIVLJAJ, a on je oduvijek bio posut magičnom prašinom.

Da, to zatvaranje kina, da velim: totalno anticivilizacijski čin. Otimanje utočišta cijelim generacijama filmofila, udar na jednostavne užitke i pljuvanje po umjetnosti, koja je osvojila cijeli svijet. Prisiljavanje da se osamljujemo uz računala, da budemo solitarni, autistično nepovezani s grupom sebi sličnih. Oduzimaju nam razlog da izađemo iz svojih zagušljivih škulja, da naboksamo cipele, operemo kosu, obučemo najbolji mantil, da ispružimo noge u šetnji do Cvjetnoga, sjednemo na sladoled ili pivo te proživimo dva lijepa sata u blaženoj nedodirljivosti od briga i tjeskobe. Onaj, tko donosi takvu odluku, NIJE GRAĐANIN niti je to ikada postao. To je rutavo, grubo, petljavo i mucavo stvorenje ispuzalo ispod kamena, ograničeno i pohlepno, samovlasno i pokvareno do srži. Novac, dobit i profit upravljaju životima te "korisničke kamarile", koja nikakve empatije nema, kao ni kulturnih potreba, pa i drugima otima pravo na doživljaj. Čiji se mozak suši na veličinu oraha, pa ne smiju jako tresti glavom, jer se čuje zveckanje u šupljini lubanje.

Najezda tih primata traje dugo, kao i želja da nas odvuku na PLANET MAJMUNA, gdje će češkanje strtažnjice, kričanje i urlanje, borba za ženku i bolji zalogaj, te premoć u vodstvu plemena, biti jedini sadržaji života. Za kino, zaista, tu nitko neće imati zanimanja ni vremena. A Europa iz njegova naziva i ovako je toj "ciljanoj skupini" odavna apstraktna imenica, samo se prave da znaju što je to.

7. aprila 2019
GPV

Nema komentara :

Objavi komentar

Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.