Kolumne

nedjelja, 21. travnja 2019.

Florian Hajdu | Izčupao sam drvo smokve iz nedra moga...


U tučanom jednoobliknom crnobojnom kaminu dugačkim razigranim jezicima nalik zmajevim, balerinski goreći, plamte svetloplavi ljubičasto narandžasti plamenovi suve izsečene akaceve i dudove butinoovalne grane, odsečenih sa duda Adama i Sokrata stogodišnjeg akaca onomad kada je, on, krenuo iz Lutringhaussena prepunjen novostečenim životnim energijama, duboko iskonskim blaženo svetokornim kakve je u životu samo jednom srećom ili božanskom voljom moguće dostignutim saživljenim duosinhronizovanim osećanjima doziveti prisvojiti i u zemaljskim čestim namerno dugim rajevima dozivotno sa tim boraviti, futurnim sveukupnim zemaljsko božanskim suživotno zauveknim planovima živeti na vrelom suncu u zenitu kada se nadraženi pesak sa barsunaste negovane svilenksto glatke kože sliva sa nabojno estetskih oblina poput večitog satnog peska koji se stalno radja i u nemakraja obnavlja kada udražena tela u pesku kupaju draže želje i osecanja kada bog Bahus naredbom svevisnjeg miruje a Amor iz crne rupe odstrluje hiljadu svojih moždano vrelih seksuano ljubavno drogiranih stelica, u tihoj noci kada ubrzani izdisaji iz razapetih nozdrva draže nabrekle gusčokožoježuce marelavisnjeve boje bradavice kada molece reči u podpupku zaglavljene ostaju kada jecaji i cika radosti suzama spremne rasirene usne kupaju i u vrelu klizavu sluz tela valjaju u grčevita klupka spajaju razdvajaju i ponovo u surealno pokretene zajedno jecece oblike slepljuju tada se grotlo otvorene skoljke otvori i miris svemoguce uzimajuceg ispusti a nadmocni svemocni rog meduze u večito opetovano u nedokučivo oduvektno sjedinjuje,  prikazujući u uglu pravougaone rustikalno zidne ne velike prostorije, koja je sližila i služi kao odaja za sve početno završna misaona fizička činjenja svih vrsta dogadjaja, radnji, govora, dodira,  dešavanja, koja su se zbivala kod četiri duda, krunskog isusovog akaca koji sa bodljikavim granama stremi visoko u nebo i istoimene, rodjene, u crkvi sa crvenim krovom u centru sela krstene na pijacni dan prekoputa skole gde dečica sada veselo pevaju odu ljubavi u jednom pocetnom prvom razredu, Sive reke kad Szódási dülö otvara dugački put, put za sve odgovora na sva postavljena pitanja, igrokaz golubije pepeljastu poslednju vatreno ljubavnu jednozivotnu tragediju svete iskonske zemljotresno cunamicne životne ljubavi.

Nema komentara :

Objavi komentar

Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.